Croatia is the newest member of the EU Farm Accountancy Data Network (FADN). So far, no comprehensive evaluation of the national FADN system has been conducted, and this study based on a survey of staff involved and a desktop analysis was conducted to fill this gap. The three main elements of the Croatian FADN system are the National FADN Committee, the Ministry of Agriculture as Liaison Agency (LA) and the Croatian Bureau for statistics. All FADN survey activities are carried out by LA and the main burden of data collection lies with the data collectors and the farms. The system operates in accordance with relevant EU legislation and currently its main objective appears to be the fulfilment of its obligations to the FADN network. Other benefits like analysis of CAP measures etc. are not yet exploited. The main challenges are further development of quality assurance systems, the motivation of staff and farms to participate, the increased use of FADN data, and the expected changes in transformation of the FADN into the sustainability data network (FSDN). Croatia will successfully meet these challenges if it strengthens its capacity for FADN research and data analysis and establishes an effective quality assurance system.

Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava te zauzima svoje mjesto i značajna je u suvremenoj poljoprivredi i tranziciji prema samoodrživosti. Obzirom na poljoprivrednu proizvodnju, permakultura se trudi dati praktična rješenja u proizvodnji hrane koja su vezana uz ekološku održivost promjenom socijalno - ekonomske slike svijeta uz promjenu kulture, pristupa tehnologiji i promjenu ekonomije. Kroz načela permakulture dolazi do integracije ljudi i krajolika, koji na održivi način osiguravaju hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijalne potrebe. Posao voćara se uvelike mijenja ako preuzme permakulturni svjetonazor od načina tehnologije uzgoja do plasmana proizvoda na tržište gdje se pored voća plasiraju i različiti drugi proizvodi. Koristi ostvarene ovakvim sustavima gospodarenja ne mogu se mjeriti s onima ostvarenima intenzivnim načinom uzgoja.

Ruralno područje čini 92% površine Republike Hrvatske i u posljednjim desetljećima je suočeno s jakim depopulacijskim trendovima. Jedan od mogućih odgovora na ovaj problem je jačanje turističke ponude u ruralnom području koja bi omogućila održiv razvoj ruralnog prostora, ponudu radnih mjesta i unaprjeđenje standarda stanovnika. Cilj ovoga rada je metodom studije slučaja prikazati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje nudi agroturističku uslugu na području grada Daruvara. Analizirano gospodarstvo proizvodi grožđe i vino, te se od 2008. godine bavi i agroturizmom. Registrirano je kao vinotočje, a nudi i mogućnost noćenja kapaciteta četiri osobe. Gospodarstvo je promatrano od 2013. do 2017. godine, te je u navedenom razdoblju poslovalo iznad granice ekonomičnosti, uz iznimku 2016. godine kada su zabilježene ekstremne klimatske prilike. Prosječna rentabilnost gospodarstva u promatranom je razdoblju bila 7%, a kretala se od -13% (2016. godine), čemu su uzrok nepovoljne klimatske prilike te godine, do najvećih 18% 2013. godine, dok se ostvareni broj noćenja povećavao od 50 (2013. godine) do 85 godišnje (2017. godine). Za povećanje uspješnosti poslovanja agroturističkog gospodarstva svakako je potrebno raditi na povećanju popunjenosti kapaciteta, za što su potrebne šire marketinške aktivnosti.

Klimatske promjene stavljaju na kušnju maslinare 21. stoljeća te ih prisiljavaju na adekvatnu i provjerenu tehnologiju uzgoja u cilju zaštite od potencijalnih prijetnji. Zemlje mediteranskog bazena suočavaju se s velikim promjenama i izazovima koje uzrokuju posljedice globalnog zatopljenja kao što su temperaturni ekstremi i nepovoljan raspored oborina. Mnoge regije postaju nepogodne za uzgoj maslina, dok se u drugima počinju stvarati idealni uvjeti za maslinarstvo i poljoprivrednu proizvodnju općenito. Grčka i Italija su pretrpjele ogromne gubitke uslijed klimatskih promjena, stoga nam njihovi primjeri služe kao okosnica u kreiranju razvojnih strategija za maslinarstvo.

Žižula (Ziziphus jujuba Mill.) je voćna vrsta porijeklom iz Kine gdje se uzgaja gotovo 4000 godina. Po broju stabala najbrojnija je voćna vrsta u Kini. Plod je koštunica koji može biti oblog ili izduženog oblika, od veličine višnje pa do veličine šljive i karakterističnog je slatko-kiselog okusa. Žižula je izuzetno specifična zbog svoje neobične strukture izbojaka te kasnijeg kretanja i ranijeg završetka vegetacije u odnosu na ostale voćne vrste. Plodovi su izuzetno bogati vitaminom C. Neizostavan je dio prehrane u Kini te ima veliku važnost u tradicionalnoj medicini za liječenje mnogobrojnih bolesti. U Hrvatskoj se žižula može pronaći u Istri i Dalmaciji gdje se najčešće koristi kao samostalno stablo u dekorativne svrhe. Najpovoljnije vrijeme sadnje za žižulu je u proljeće u vrijeme bubrenja pupova. Berba žižule počinje od kraja kolovoza i traje do studenoga ovisno o sorti. Plodonošenje počinje u drugoj godini nakon sadnje, a punu rodnost nakon 4 do 5 godina. U voćnjacima se prirodi kreću od 18 do 50 kg po stablu. Zbog svoje izuzetne otpornosti na sušu te prilagođenosti mediteranskoj klimi, žižula je izuzetno zanimljiva voćna vrsta za uzgoj.