Background and objectives: The incidence of injuries in rugby is extremely high, but studies have rarely examined the predictors of injury in amateur players. This study aimed to systematically analyse sports and injury factors as potential predictors of musculoskeletal injuries in senior-level amateur rugby players. Methods: The participants in this study were 101 senior-level rugby players from Croatia (average of 24.64 years old). At baseline, all participants were tested on sociodemographic and anthropometric parameters (age, body height and mass), consumption of dietary supplements, preseason injury status and training volume, and sport factors (position in game). Data on injury occurrence (dependent variable), prevalence of pain, training status, and characteristics of the played match were surveyed prospectively once a week during the three-month period (one half-season). Results: The logistic regression revealed a higher injury occurrence in forward players of the 1st row, 2nd row (OR = 5.07; 95% CI: 1.64–15.69), and center (OR = 4.72; 95% CI: 1.28–14.31), with reference to outside back players. When observed univariately, higher body mass, higher level of competition, more weekly training sessions, self-perceived pain, and playing with pain were significant injury risk factors. The multivariate logistic regression identified pre-season injury (OR = 1.30, 95% CI: 1.09–1.52), higher level of the game/match (OR = 1.44, 95% CI: 1.13–1.76), higher body mass (OR = 1.03, 95% CI: 1.01–1.05), and pain prevalence (OR = 5.71, 95% CI: 3.22-7.70) as multivariate predictors of injury occurrence over the season. Conclusion: The results of this study showed that among sport factors, the playing position, level of competition, and training exposure represent major injury risk factors. Therefore, in order to reduce the number of injuries, special emphasis should be placed on the specific tackling technique of forward players, which could both increase their situational efficiency and protect them from injuries. Additionally, perceived pain, injury history, and playing with injury were noted among injury factors as the ones that can be predictors of future injuries. In that manner, it is important that coaching and medical staff monitor players with previous injuries and with pain symptoms in order to act preventively against injury occurrence.

Kontaktni timski sportovi su sportske igre koje po svojoj strukturi naglašavaju ili zahtijevaju fizički kontakt između igrača. Iznimno su popularni kod mladih jer pobuđuju intrinzičnu motiviranost kod sportaša i učenika. Bavljenjem ovakvim vidom tjelesne aktivnosti razvijaju se zdravstveni, motorički, funkcionalni i psihološki potencijali kod sportaša. Osim nabrojanih pozitivnih aspekata, postoje i oni negativni koji su vezani uz ozljede koje mogu biti indicirane kontaktom. Ovo pregledno istraživanje ukazalo je da kod kontaktnih sportova najčešće dolazi do ozljeda kostiju, ligamenata i tetiva. Znanstveno su istraženi najpopularniji sportovi: nogomet, košarka, rukomet, ragbi i vaterpolo. Svaki sport zasebno nosi potencijalne rizike od ozljede te je za svaki posebno objašnjen na osnovi preglednih znanstvenih istraživanja. Osim analize najučestalijih ozljeda kod momčadskih kontaktnih sportova, prezentirane su i modificirane inačice za ragbi, košarku i rukomet, kod kojih nema kontakta, čime je smanjena mogućnost ozljeda kod sportaša. Touch rugby, netball i street handball prezentirani su sa svojim pravilima te se mogu vrlo lako implementirati u rad s mladim sportašima i učenicima na satu TZK-a. Ovakve igre potiču uključivanje velikog broja učenika i sportaša, čime se razvija baza za zdravstveno, tjelesno usmjereno vježbanje gdje je mogućnost ozljede svedena na minimum.

Umjetne podloge na sportskim igralištima i terenima imaju sve veću primjenu posljednjih 20 godina. Razvoj modernih tehnologija izrađivanja takvih podloga je u konstantnom porastu te se na tržištu mogu pronaći različiti proizvođači koji plasiraju svoje proizvode u sportskoj industriji. Nogomet koji najrašireniji sport u svijetu je među prvima je implementirao terene sa umjetnom travom u sustav treninga i odigravanja utakmica. Danas je u upotrebi umjetna trava 4. generacije koja se postavlja na nogometne travnjake širom svijeta te bi trebala zadovoljavati najveće europske standarde. Pregledom istraživanja na travnatim površinama uočeno je da je umjetna trava prve i druge generacije imala zabilježenu veću incidenciju ozljeda u odnosu na prirodne travnjake. Naročito treba pripaziti na toksičnost granulata koji je bio postavljan na umjetnu travu te su zabilježena kožna i respiratorna oboljenja na travnjacima starijih generacija. Tenis pripada sportovima gdje su se među prvima koristile umjetne podloge različitih karakteristika. Učestale promjene igranja na različitim teniskim podlogama dovele se do ozljeđivanja igrača koji nisu bili adekvatno fizički pripremljeni. Dvoranski sportovi poput rukometa, odbojke, futsala koriste višenamjenske umjetne podloge za svoja natjecanja. Istraživanja na ozljedama u dvoranskim sportovima pokazala su da postoje povećani rizici od ozljede kada se igra na umjetnim podlogama. Cilj ovoga stručnoga rada je potaknuti znanstvenu i sportsku zajednicu na važnost prevencije i dobre fizičke pripremu sportaša za igranje na različitim umjetnim podlogama. Također, konačan zaključak je da konstantno treba provoditi kontrolu proizvodnje umjetnih podloga te redovito pratiti incidenciju ozljeđivanja za vrijeme treninga i natjecanja kako se ne bi povećala opasnost za ozljedu kod sportaša.