Pitanje gubljenja granica između onoga što možemo nazvati novinarstvom i onoga što bi se u medijskome prostoru moglo nazvati „nenovinarstvom“ nije novo. Ono se opetovano postavljalo uz razne pojave koje su u pravilu predstavljale nemale profesionalne i etičke izazove za novinarsku struku – od utjecaja korporativnog novinarstva na snažan trend tabloidizacije, preko tzv. građanskoga ili participativnoga novinarstva, sve do današnjih dana u kojima se postavljaju pitanja tko je novinar i što je novinarstvo na Mreži koja počiva na ideji kreativnoga korisničkog sustvaralaštva u kojoj svatko može biti autor. Pitanje budućnosti novinara kao autora naročito se ozbiljno postavlja u vrijeme sve bržega razvoja različitih alata vođenih tehnologijom umjetne inteligencije (UI), poput chatbota, za koje neki predviđaju snažniju primjenu i u novinarstvu. U teorijskom dijelu rada stoga se promišlja identitet novinara i njegova uloga kao profesionalnog autora u suvremenom digitalnom medijskom okružju. Drugi dio rada, s ciljem analiziranja stavova stručnjaka o budućnosti novinarske struke, donosi rezultate istraživanja provedenog metodom polustrukturiranih dubinskih intervjua sa sveučilišnim profesorima koji na pet hrvatskih sveučilišta obrazuju buduće novinare i poučavaju ih novinarskim žanrovima i medijskom izvještavanju. Istražuju se stavovi sveučilišnih profesora o umjetnoj inteligenciji i može li ona zamijeniti novinara kao autora medijskih sadržaja, hoće li umjetna inteligencija dovesti do „smrti“ novinara kao autora te kako će se, sukladno razvoju umjetne inteligencije, ali i tehnologije općenito, prema njihovim procjenama razvijati novinarska struka u Hrvatskoj, osobito u kontekstu obrazovanja i razvoja novinara – autora.

Today’s children are growing up and spending most of their free time with media, especially social networks, on which various lifestyles are imposed every day, including ideals of beauty that are often based on physical appearance and far from authentic images of the observed object. In this paper, it is shown how the topic of beauty is presented throughout the history of art, with a special focus on the presentation of beauty in theology. Additionally, the paper investigates how much the topic of beauty is treated within the Croatian formal education system, with a particular emphasis on the representation of beauty and to what extent children are prepared to critically evaluate the representation of beauty in different types of media, but also to reflect on the potential impact of such content on themselves. Research has shown that most such content is present in the subjects of Visual Culture, Visual Arts, Croatian Language and Informatics. The paper also presents such contents in the Catholic religious education curricula. In addition to imposed media ideals of beauty affecting childrens’ self-confidence, they are often the subject of peer violence, especially in the virtual world. Specifically, humiliation based on physical appearance is a common form of cyberbullying. To determine how physical appearance is used in such unacceptable behavior among children, all the posts that have arrived on UHO, the first online platform for the prevention of cyberbullying in Croatia, were analyzed. Research has shown that girls report such forms of abuse more often than boys, that cyberbullying based on appearance most often occurs inside closed groups or private messages rather than publicly on social networks, and that children rarely report to adults that they are the victims of such forms of violence.

Cilj je ovoga rada analizirati sadržaj hrvatskih informativnih portala fokusirajući se na priloge kojima je glavni izvor Instagram, društvena mreža temeljena na vizualnoj komunikaciji. Za potrebe rada na prigodnom je uzorku od 480 priloga analiziran...