Introduction: Multiple myeloma (MM) is a hematologic malignacy characterized by the uncontrolled proliferation of abnormal plasma cells in the bone marrow. Darzalex® (daratumumab) has emerged as a highly effective therapeutic agent for MM, offering an additional treatment option for patients who have developed resistance to other therapies. However, the use of Darzalex® poses challenges in pre-transfusion testing due to its strong binding affinity of the monoclonal anti-CD38 antibody to CD38 protein, resulting in panreactivity with test erythrocytes and complicating the detection of erythrocyte alloantibodies. The objective of this case report is to outline the procedures, significance, and methodologies for mitigating this interference using the DaraEx® reagent. Case Report: We present the cases of three patients diagnosed with MM and treated with Darzalex® at our institution in 2023. Following the administration of Darzalex®, all three patients exhibited positive results on indirect antiglobulin tests (IAT). Cross-matching tests conducted with red blood cell concentrates also yielded positive results, with strengths ranging from 2+ to 3+. To eliminate interference, we used a specific DaraEx® reagent that utilizes Fab fragments of anti-CD38 to mitigate interference by masking CD38 on the cell surface. Subsequent application of this reagent resulted in negative IAT results for all three patients. However, one patient still displayed a weakly positive cross-matching test (<1+), suggesting that complete elimination of interference may not always be achievable with the DaraEx® method. Conclusion: Despite the availability of reliable methods such as dithiothreitol and the DaraEx® reagent for mitigating interference, complete success in eliminating interference remains elusive. This underscores the importance of implementing proactive measures to prevent interference. Patients undergoing Darzalex® therapy should undergo comprehensive immunohematological testing before medication administration. Given the increased need for blood transfusions in MM patients, ensuring the compatibility of blood products is essential for safe transfusion practices.

Background/Objectives: Hepatitis B virus (HBV) remains a persistent challenge for transfusion safety. Although testing for hepatitis B surface antigen (HBsAg) and nucleic acid testing (NAT) reduces transmission risk, antibodies to hepatitis B core antigen (anti-HBc) and antibodies to hepatitis B surface antigen (anti-HBs) provide additional insight into past infection and vaccine-induced immunity. We aimed to determine their seroprevalence among blood donors in southern Croatia and assess associations with age, occupation, and time since vaccination. Methods: This cross-sectional study was conducted between February and November 2024 at two regional transfusion centers in southern Croatia. A total of 1008 voluntary blood donors, all HBsAg- and NAT-negative, were tested for anti-HBc and anti-HBs using chemiluminescent microparticle immunoassay. Demographic and vaccination data were collected through verified medical records. Results: Anti-HBc was detected in 0.5% of donors, exclusively among the unvaccinated. Protective anti-HBs levels were found in 38.1% overall and 70.6% of vaccinated donors, with significant declines by age and more than 15 years post-vaccination (p = 0.024). Healthcare workers showed higher seroprotection than non-healthcare donors (67.0% vs. 35.1%; p < 0.001), although one-third still lacked protective levels. Conclusions: HBV exposure was rare, but waning vaccine-induced immunity was evident, with protective anti-HBs levels in 70.6% of vaccinated donors, declining with age and time since vaccination. These findings highlight the need for periodic monitoring of anti-HBs and targeted booster strategies, especially in older and occupationally exposed groups. HBsAg and NAT provide a high level of transfusion safety, while the role of routine anti-HBc testing in this low-endemic context should be carefully evaluated in view of its potential benefits and drawbacks. Donor-based surveillance is a valuable tool for evaluating long-term vaccine effectiveness and guiding public health policy.

Introduction: Hepatitis B is liver inflammation caused by the hepatitis B virus, with more than 250 million documented cases worldwide in the chronic form of infection. Markers of hepatitis B infection can be measured in the blood during or after i...

Cilj: Cilj ovog rada bio je odrediti pouzdanost metode za određivanje beta podjedinice humanog korionskog gonadotropina (βhCG) te ispitivanje vrijednosti i značaj βhCG u krvi kod pacijenata s karcinomom testisa. Metode: Ispitivanje je uključilo 10 pacijenata muškog spola s potvrđenom dijagnozom karcinoma testisa i 10 pacijenata koji nemaju dijagnozu kao kontrolnu skupinu. Vrijednosti izmjerenih koncentracija prikupljene su iz arhive te su potom interpretirane u skladu s ostalom medicinskom dokumentacijom. Metoda istraživanja bila je retrospektivna deskriptivna analiza. U svih ispitanika koncentracija je izmjerena iz seruma koristeći imunokemijski analizator. Rezultati: Proveli smo verifikaciju mjernog uređaja koristeći komercijalne serume kako bismo potvrdili pouzdanost korištene metode za analizu. Dokazali smo točnost, preciznost i ukupnu grešku metode koja zadovoljava nacionalne kriterije kontrole kvalitete i kriterije proizvođača. Pacijenti s dijagnozom karcinoma testisa imali su inicijalno povišene vrijednosti βhCG-a. Mjesec dana nakon operativnog zahvata izvršeno je kontrolno mjerenje, a vrijednosti su se vratile unutar referentnog intervala. Pacijenti bez dijagnoze karcinoma testisa imali su vrijednosti βhCG-a manje od 0.1 IU/L, što je ispod donje granice osjetljivosti metode. Zaključak: Verifikacija metode za određivanje βhCG-a pokazala je zadovoljavajuće rezultate za primjenu u dijagnostici. Na temelju dobivenih rezultata, βhCG se potvrdio kao pouzdan tumorski marker u dijagnostici i praćenju karcinoma testisa. Dobiveni rezultati sugeriraju da je ova pretraga pogodna za uvođenje u probir svih pacijenata koji se javljaju liječniku s bolom u testisima, ali i za zdravu populaciju. Rana dijagnostika karcinoma testisa značajno pridonosi povoljnijim rezultatima u liječenju ove bolesti.

Uvod: Darzalex je monoklonsko IgG anti CD-38 protutijelo čija primjena dovodi do panreaktivnosti u testovima prijetransfuzijskog ispitivanja a sama panreaktivnost je posljedica vezivanja monoklonskog protutijela na protein CD-38 na površini eritrocita. Ovo vezivanje onemogućuje otkrivanje antieritrocitnih aloprotutijela i osiguravanje podudarnog koncentrata eritrocita za transfuzijsko liječenje. Cilj rada je prikazati metodu za uklanjanje intereferencije koristeći specifični DaraEx reagens. Materijali i metode: Prikazujemo slučajeve prijetransfuzijske imunohematološke obrade 3 pacijenta koji su bili podvrgnuti terapiji lijekom Darzalex, prije i nakon početka korištenja lijeka. Prijetransfuzijsko imunohematološko ispitivanje prije početka korištenja lijeka uključivalo je određivanje krvne grupe (ABO) i Rh faktora, direktnog i indirektnog antiglobulinskog testa, Rh fenotipa i Kell antigena pacijenta. Metode rada su bile mikrokartice različitih proizvođača, antigen specifični serumi i testni eritrociti. U ispitivanjima koja su rađena nakon početka korištenja lijeka, za neutralizaciju anti CD-38 protutijela u križnoj reakciji koristio se specifični reagens DaraEx. Rezultati: U imunohematološkom ispitivanju prije primjene lijeka, sva 3 pacijenta imala su negativan indirektni i direktni antiglobulinski test. Nakon primjene lijeka, nađene su interferencije u prijetransfuzijskom imunohematološkom testiranju kod svih pacijenata, a antiglobulinski testovi i sve križne probe rađene s dozama koncentrata eritrocita su bile pozitivne. Nakon obrade specifičnim DaraEx reagensom, križne probe su bile negativne, te su pacijenti potom uspješno transfudirani, bez poslijetransfuzijskih reakcija. Zaključak: Pacijentima s dijagnozom multiplog mijeloma često su potrebne transfuzije krvnih pripravaka. Zbog lažno pozitivnih rezultata u testovima, teža je identifikacija eventualno prisutnih aloprotutijela, što ugrožava sigurnost transfuzijskog liječenja. Stoga je važna suradnja između kliničara i laboratorija te pravovremena informacija o početku liječenja s lijekom Darzalex kako bi se napravila identifikacija važnih eritrocitnih antigena i osigurali eritrocitni pripravci podudarni u antigenu prije uzimanja lijeka.