Within the social learning theory, the following goals were set: (i) to state whether kindergarten teachers apply appropriate and theoretically suitable forms of professional social behaviour through means of participatory observing, and (ii) to analyse their reflective review based on observed professional social behaviour. Ten social behaviours were observed using a form provided by the Participatory monitoring protocol, and a semi-structured reflective questionnaire was conducted with every participant after all the data were collected. Results show that warm and pleasant communication with children, clear and unambiguous instructions for activities, coherent verbal and non-verbal communication, carefulness in listening to children, and eye contact are mainly present in the behaviour of kindergarten teachers. On the other hand, activities that stimulate speech, open-ended questions, warning children discreetly, waiting for the child to finish talking, and articulate speech are less present. In terms of reflections, all three participants show self-criticism and a rational wish to improve their quality of work performance.
Oslanjajući se na prethodna istraživanja hijerarhije vrednota i zastupljenosti vrijednosnih orijentacija adolescenata, postavili smo dva cilja istraživanja: (1) utvrditi vrijednosne orijentacije reprezentativne podgrupe...
6 July 2017 in Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Teachers are key actors in promoting inclusion primarily because of their readiness to accept students with disabilities, and the resulting engagement between student and teacher can strongly influence whether inclusion is successful....
20 July 2018 in Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja
Učiteljeva spremnost prihvaćanja učenika s teškoćama ključna je za uspješno edukacijsko uključivanje u redovan obrazovni sustav. Prethodnim istraživanjima utvrđeno je da su odgajatelji u vrtićima i osnovnim školama bolje involvirani u proces uključivanja kada izražavaju povoljnije stavove prema djeci s teškoćama. Ciljevi rada utvrdili su (1) stavove odgajatelja i učitelja prema inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha, (2) povezanost između stavova i dobi, duljine stručnog staža i samoprocijenjene kompetentnosti za rad s učenicima s oštećenjem sluha (3) razlike u stavovima u odnosu na poznavanje zakonske regulative, radno mjesto (odgajatelj/učitelj) i izjave učitelja o slušanju kolegija o inkluzivnom odgoju i obrazovanja tijekom studija. Sudjelovala su 203 ispitanika iz Rijeke od kojih su 102 (50.2%) odgajatelji u vrtiću, dok je 101 (49.8%) učitelj u osnovnoj školi. Upitnikom su mjereni stavovi odgajatelja i učitelja prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha. Faktorskom analizom utvrđena je konstruktna valjanost i pouzdanost četiri dimenzije dizajnirane skale stavova prema uključivanju djece i učenika oštećenoga sluha, dok su hipoteze testirane deskriptivnom, korelacijskom i diferencijalnom neparametrijskom statistikom. Odgajatelji i učitelji uglavnom iskazuju povoljne stavove prema socijalizacijskoj dobrobiti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, značaju podrške edukacijskog rehabilitatora i stručne službe za njihovo uspješno uključivanje i ne podržavaju posebne oblike školovanja za ovu djecu i učenike. Dob, duljina stručnog staža i upoznatost s legislativom nisu relevantni, a izjava da su imali kolegij o djeci/učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u studijskom programu relevantna je za stavove sudionika istraživanja. Odgajatelji iskazuju povoljnije stavove od učitelja. Nalazi jasno ukazuju na potrebu opsežnijeg osposobljavanja učitelja i odgajatelja tijekom inicijalnog obrazovanja za rad s djecom i učenicima s oštećenjem sluha, kao i potrebu učitelja za stručnom podrškom.
The paper examines teachers’ assessment of the symptoms of attention deficit, impulsivity and hyperactivity related to ADHD among elementary school students, the characteristics of class teachers and students and the relationship...
12 February 2020 in Croatian Journal of Education - Hrvatski časopis za Odgoj i Obrazovanje
AbstractThe aim of this paper is to examine students' sociodemographic, pedagogical, andbehavioural characteristics and correlate them to the assessed need for additionalhelp in learning and behaviour modification. There were 300 students from the firstto the eighth grade of elementary school participating in the research. Form teachersvoluntarily made assessments completing an anonymous questionnaire. Resultsindicated that those students who were older and unpopular, with poorer academicperformance and lower socioeconomic status were in greater need of additional helpin learning, regardless of students' gender. Prosocial and cooperative behaviouralpatterns, which are present in students who do not need additional help in learning,have not been identified in these students. Moreover, the results suggested that studentswho needed additional help in behaviour modification regardless of their age andgender, were those with poorer academic performance, unpopular students, and thosewith a lower socioeconomic status. The behaviour of these students corresponds toaggressive and winning-seeking patterns, as opposed to their peers who do not needbehaviour modification. There is a relatively larger quantity of students who need additional help in learning among those who need additional help in behaviourmodification. Data gained from this research could be useful for planning elementsof school-based preventive programs which have been recommended according to theobtained indicators.Keywords: behavioural patterns in conflict situations; behavioural problems; learningdifficulties; prosocial and aggressive behaviour; students with disabilities.---SažetakCilj je rada ispitati neka sociodemografska, pedagoška i ponašajna obilježja učenikate ih dovesti u relaciju s procjenom potrebe za dodatnom pomoći u učenju i zakorekcijom ponašanja. U istraživanju je sudjelovalo 300 učenika od prvog do osmograzreda osnovne škole iz Rijeke. Anonimne i dobrovoljne procjene davali su njihovirazrednici. Istraživanje je pokazalo da u većoj mjeri dodatnu pomoć u učenju trebajustariji i nepopularniji učenici, učenici slabijega akademskog uspjeha, lošijega SES-a,pri čemu je zastupljenost oba spola podjednaka. Kod navedenih/spomenutih učenikane uočava se obrazac prosocijalno-suradničkoga ponašanja koji je prisutan uponašanju njihovih vršnjaka kojima nije potrebna pomoć u učenju. Rezultatisu pokazali da dodatnu pomoć u korekciji ponašanja podjednako trebaju učenicisvih dobi i oba spola, učenici slabijega uspjeha, nepopularniji i lošijeg SES-a. Ovise učenici ponašaju prema pobjeđujuće-agresivnom obrascu za razliku od njihovihvršnjaka kojima ne treba korekcija u ponašanju. Razmjerno je više učenika kojimatreba dodatna pomoć u učenju među onim učenicima kojima treba dodatna pomoć ukorekciji ponašanja. Rezultati mogu biti korisni pri planiranju elemenata preventivnihškolskih programa koji se preporučuju s obzirom na dobivene pokazatelje.Ključne riječi: obrasci ponašanja u sukobima; problemi u ponašanju; prosocijalnoi agresivno ponašanje; teškoće u učenju; učenici s teškoćama.