Emilija Nićković

Dr. Emilija Nićković

orcid

Research Focus & Metrics

Academic Career Length

3Years (2024-Present)

(Calculated once Scilit publication data is synced: current year − year of first publication + 1)

Representative Publications

View All Publications
10 May 2025 in Gels
Verified
Journal Article
Open access
PDF file
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
Ivan MiloševićIvan Milošević
Ivan Milošević
AJAna Jankovic
Ana Jankovic
BBBogomir Bolka
Bogomir Bolka
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
TBTijana Luzajic Bozinovski
Tijana Luzajic Bozinovski
Scar formation and delayed wound healing pose significant challenges in treating skin injuries, especially in severe cases like burns and diabetic wounds. This study investigates the effectiveness of novel Poly(vinyl alcohol) (PVA)/Gentamicin (Gent) and PVA/Chitosan (CHI)/Gent hydrogels in promoting healing of second-degree burn wounds in a rat model. Following in vitro testing, these hydrogels were deemed non-toxic and suitable for in vivo analysis. Clinical evaluations were conducted on the 3rd, 7th, 14th, and 21st post-injury days, assessing parameters such as blistering, edema, redness, crust, bleeding, secretion, scar tissue formation, and wound contraction percentage. Histological analyses focused on re-epithelization and dermal evaluation at specific time points. Results showed that both hydrogels significantly reduced inflammation, particularly redness, by the 14th day and improved re-epithelization, with the PVA/CHI/Gent group outperforming on the 14th day and the PVA/Gent group excelling on the 21st day. Histological findings indicated increased fibroblast proliferation and collagen deposition in treated groups, suggesting enhanced dermal healing. The PVA/CHI/Gent hydrogel demonstrated notable antibacterial properties, likely due to the synergistic effects of CHI and Gent, leading to reduced inflammation and edema. Overall, both hydrogels show promise as effective wound dressings, facilitating faster healing and improved tissue recovery in burn injuries. This study supports the use of biomimetic scaffolds for enhanced wound management in clinical practices.

12 August 2025 in Environmental Research
Verified
Journal Article
Closed access
ĐMĐurđica Marić
Đurđica Marić
KBKatarina Baralić
Katarina Baralić
DVDragana Vukelić
Dragana Vukelić
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
Aleksandra Buha ĐorđevićAleksandra Buha Đorđević
Aleksandra Buha Đorđević

7 April 2025 in Preprints.org
Verified
Preprint
Open access
PDF file
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
Ivan MiloševićIvan Milošević
Ivan Milošević
AJAna Jankovic
Ana Jankovic
BBBogomir Bolka
Bogomir Bolka
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
TBTijana Luzajic Bozinovski
Tijana Luzajic Bozinovski
Scar formation and delayed wound healing pose significant challenges in treating skin injuries, especially in severe cases like burns and diabetic wounds. This study investigates the effectiveness of novel Poly(vinyl alcohol) (PVA) / Gentamicin (Gent) and PVA / Chitosan (CHI) / Gent hydrogels in promoting healing of second-degree burn wounds in a rat model. Following in vitro testing, these hydrogels were deemed non-toxic and suitable for in vivo analysis. Clinical evaluations were conducted on 3rd, 7th, 14th and 21st post-injury day, assessing parameters such as blistering, edema, redness, crust, bleeding, secretion, scar tissue formation, and wound contraction percentage. Histological analyses focused on re-epithelization and dermal evaluation at specific time points. Results showed that both hydrogels significantly reduced inflammation, particularly redness, by the 14th day, and improved re-epithelization, with the PVA/CHI/Gent group outperforming on the 14th day and the PVA/Gent group excelling at the 21st day. Histological findings indicated increased fibroblast proliferation and collagen deposition in treated groups, suggesting enhanced dermal healing. The PVA/CHI/Gent hydrogel demonstrated notable antibacterial properties, likely due to the synergistic effects of CHI and Gent, leading to reduced inflammation and edema. Overall, both hydrogels show promise as effective wound dressings, facilitating faster healing and improved tissue recovery in burn injuries. This study supports the use of biomimetic scaffolds for enhanced wound management in clinical practices.

8 December 2025 in Laboratory Animals
Verified
Journal Article
Closed access
Ivan MiloševićIvan Milošević
Ivan Milošević
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
ARAnita Radovanović
Anita Radovanović
BBBogomir Bolka
Bogomir Bolka
TBTijana Luzajic Bozinovski
Tijana Luzajic Bozinovski
The thyroid gland’s proper function is essential for controlling the metabolism, which varies to some extent between the sexes, thus maintaining the homeostasis. This research aimed to investigate differences in the histological structure and number of mast cells in the thyroid gland of male and female rats, and to establish whether there is a correlation between the levels of thyroid-stimulating hormone (TSH) and the activation index (Ia), which quantifies the functional activity of the gland based on histological parameters. Thyroid glands of 20 Wistar rats were analyzed morphometrically and stereologically to determine follicle size, distribution, and volume density of the epithelium, colloid, and connective tissue. Male thyroid glands had more small and medium follicles and a higher volume density of epithelium, while female thyroid glands had more large follicles and a higher volume density of connective tissue. The volume density of colloid was not significantly different between the sexes. The histological structure of the thyroid glands in both groups was in accordance with the measured TSH levels. The correlation between TSH serum levels and Ia were established in both sexes. Both the TSH serum levels and Ia were lower in females compared to males. A higher number of mast cells was noted in the connective tissue of female thyroid glands, compared to those of males, but this difference was not significant. The results of this study indicate that there are differences in the histological structure of male and female rat thyroid glands and that Ia can be used as a reliable complementary parameter for assessment of thyroid gland function.

1 January 2026
Verified
Conference Paper
Open access
PDF file
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
JĆJasmina Ćilerdžić
Jasmina Ćilerdžić
Jovana S. VukovićJovana S. Vuković
Jovana S. Vuković
Ivan MiloševićIvan Milošević
Ivan Milošević
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
TBTijana Luzajic Bozinovski
Tijana Luzajic Bozinovski
UVOD Kontrola krvarenja predstavlja jedan od osnovnih preduslova uspešnog hirurškog lečenja i zbrinjavanja trauma u veterinarskoj medicini. Iako su konvencionalni hemostatski materijali široko zastupljeni u kliničkoj praksi, razvoj novih biomaterijala sa poboljšanim biološkim osobinama predstavlja oblast intenzivnih istraživanja. Posebnu pažnju privlače prirodni proizvodi zbog svoje biokompatibilnosti, dostupnosti i mogućnosti ispoljavanja višestrukih bioloških efekata. Makromicete - Ganoderma applanatum i Fomes fomentarius, već vekovima se koriste u tradicionalnoj medicini, a savremena istraživanja ukazuju na visok sadržaj biološki aktivnih komponenti (polisaharidi, fenolna jedinjenja, triterpeni, proteini, steroli itd.) u njihovim plodonosnim telima i miceliji. Ovim jedinjenjima pripisuju se antioksidativna, antiinflamatorna, antimikrobna, imunomodulatorna i brojna druga svojstva, dok pojedina istraživanja ukazuju i na njihov potencijal u stimulaciji reparacije tkiva i lokalne hemostaze. U poslednjih nekoliko godina razvijaju se različiti bioaktivni filmovi namenjeni lokalnoj primeni na mestu povrede. Pored mehaničkog zatvaranja rane, ovakvi materijali mogu predstavljati nosače prirodnih bioaktivnih supstanci koje doprinose bržem zaustavljanju krvarenja i kasnijem zarastanju tkiva. Zbog toga je cilj ovog istraživanja bio da se proceni hemostatski potencijal filmova sa dodatkom ekstrakata plodonosnih tela G. applanatum i F. fomentarius u dva eksperimentalna modela krvarenja kod pacova. MATERIJAL I METODE Ispitivanje je sprovedeno na mužjacima Wistar pacova starosti tri meseca, telesne mase 250 - 300 g, koji su nasumično raspoređeni u pet eksperimentalnih grupa (n = 7). Kontrolna grupa nije tretirana, dok su eksperimentalne grupe tretirane bioaktivnim hemostatskim filmovima sa vodenim ili etanolnim ekstraktima plodonosnih tela G. applanatum i F. fomentarius. Hemostatski potencijal filmova procenjen je u dva standardizovana eksperimentalna modela krvarenja - modelu presecanja repa i modelu povrede jetre. Nakon izazivanja standardizovane povrede, odgovarajući film je aplikovan direktno na mesto krvarenja. U oba modela određivani su vreme potrebno za uspostavljanje potpune hemostaze i ukupni gubitak krvi, izražen kao procenat ukupnog volumena krvi. Dobijeni rezultati analizirani su primenom jednofaktorske analize varijanse (ANOVA), pri čemu je nivo statističke značajnosti postavljen na p < 0,05. REZULTATI U modelu presecanja repa statistički značajno kraće vreme hemostaze zabeleženo je kod filmova sa etanolnim ekstraktom G. applanatum i vodenim ekstraktom F. fomentarius u poređenju sa kontrolnom grupom (p < 0,05). Ukupan gubitak krvi bio je manji u svim eksperimentalnim grupama, osim kod filmova sa etanolnim ekstraktom F. fomentarius, ali razlike u odnosu na kontrolnu grupu nisu bile statistički značajne. U modelu povrede jetre statistički značajno kraće vreme potrebno za uspostavljanje potpune hemostaze zabeleženo je kod filmova sa vodenim ekstraktom G. applanatum u poređenju sa kontrolnom grupom (p < 0,05). Filmovi sa etanolnim ekstraktom G. applanatum i vodenim i etanolnim ekstraktima F. fomentarius takođe su skratili vreme hemostaze u odnosu na kontrolnu grupu, ali bez statistički značajnih razlika. Ukupan gubitak krvi bio je manji u svim eksperimentalnim grupama u odnosu na kontrolu, međutim razlike nisu bile statistički značajne. DISKUSIJA Rezultati ovog istraživanja pokazali su da bioaktivni hemostatski filmovi sa dodatkom ekstrakata G. applanatum i F. fomentarius doprinose efikasnijem uspostavljanju lokalne hemostaze, pri čemu je njihov efekat bio izraženiji kroz skraćenje vremena potrebnog za zaustavljanje krvarenja nego kroz smanjenje ukupnog gubitka krvi. Uočene razlike između filmova sa vodenim i etanolnim ekstraktima pokazuju da način ekstrakcije, odnosno korišćen ekstraktant, utiče na njihov hemostatski potencijal, što se objašnjava razlikama u sastavu i koncentraciji bioaktivnih jedinjenja. Pored biološke aktivnosti samih ekstrakata, značajnu ulogu ima i bioaktivni film kao njihov nosač. Za razliku od direktne primene ekstrakata, film omogućava njihovo zadržavanje na mestu povrede, ostvaruje neposredan kontakt sa tkivom i istovremeno predstavlja mehaničku barijeru koja može doprineti bržem zaustavljanju krvarenja. Međutim, isti bioaktivni filmovi nisu pokazali podjednaku efikasnost u oba eksperimentalna modela. Jedno od mogućih objašnjenja ovog nalaza moglo bi biti postojanje razlika u građi mikrocirkulacije, uključujući tip kapilara i karakteristike endotelnog glikokaliksa u repu i jetri. Zbog toga su dalja istraživanja na molekularnom nivou potrebna radi boljeg razumevanja efikasnosti istih bioaktivnih filmova u različitim tipovima tkiva. Dobijeni rezultati ukazuju da kombinacija bioaktivnih ekstrakata i nosača u obliku filma predstavlja perspektivan pristup razvoju novih lokalnih hemostatskih biomaterijala, što može imati značajnu primenu u veterinarskoj hirurgiji i predstavljati osnovu za dalja eksperimentalna i klinička ispitivanja. ZAKLJUČAK Bioaktivni hemostatski filmovi sa dodatkom ekstrakata plodonosnih tela G. applanatum i F. fomentarius pokazali su potencijal za lokalnu kontrolu krvarenja, prvenstveno kroz skraćenje vremena potrebnog za uspostavljanje potpune hemostaze u oba eksperimentalna modela. Dobijeni rezultati pokazuju da kombinacija bioaktivnih ekstrakata i filma kao nosača predstavlja perspektivan pristup razvoju novih lokalnih hemostatskih biomaterijala. Dalja istraživanja su neophodna radi potpunijeg razumevanja...

1 January 2026
Verified
Conference Paper
Open access
PDF file
ENEmilija Nićković
Emilija Nićković
DBDanica Bogunović
Danica Bogunović
TBTijana Luzajic Bozinovski
Tijana Luzajic Bozinovski
ANAnja Nikolic
Anja Nikolic
Milan Ž. RajkovićMilan Ž. Rajković
Milan Ž. Rajković
Ivan MiloševićIvan Milošević
Ivan Milošević
UVOD Sarcocystis rileyi je parazitska protozoa koja kod divljih pataka izaziva oboljenje poznato kao rice breast disease. Oboljenje se karakteriše formiranjem makroskopski vidljivih sarkocista oblika zrna pirinča u skeletnoj muskulaturi, prvenstveno u grudnim mišićima. Iako je prisustvo ovog parazita potvrđeno u više evropskih zemalja, infekcija vrstom S. rileyi kod divljih pataka u Srbiji do sada nije opisana. Morfološke karakteristike sarkociste, posebno građa njenog zida, imaju značajnu ulogu u identifikaciji vrste, uz molekularnu potvrdu uzročnika. Cilj rada bio je da se prikažu histološke karakteristike sarkocista vrste Sarcocystis rileyi u skeletnim mišićima divljih pataka, kao i promene u okolnom mišićnom tkivu kod prirodno inficiranih jedinki. MATERIJAL I METODE Tokom lovne sezone 2024/2025. godine pregledano je deset legalno odstreljenih divljih pataka (Anas platyrhynchos) sa područja sela Provo, opština Vladimirci. Kod dve jedinke u grudnim mišićima uočene su brojne makroskopski vidljive promene u obliku zrna pirinča. Uzorci mišićnog tkiva sa promenama dostavljeni su na dalju parazitološku, histološku i molekularnu analizu. Izolovane ciste i uzorci okolnog mišićnog tkiva fiksirani su u 10% neutralnom puferisanom formalinu, obrađeni standardnom histološkom procedurom i uklopljeni u parafin. Uzorci su sečeni na poluautomatskom rotacionom mikrotomu (CUT 5062, SLEE medical GmbH, Nieder-Olm, Nemačka) na preseke debljine 5 μm. Histološki preparati bojeni su hematoksilin i eozin metodom (Bio-Optica, Milano, Italija) i Masson Goldner metodom (Merck Millipore, Darmstadt, Nemačka). Histološka analiza izvršena je na svetlosnom mikroskopu Olympus CX31 opremljenom digitalnom kamerom UC50 i CellSens Entry 1.13 softverom (Olympus, Münster, Nemačka). Procenjeni su lokalizacija, oblik i građa sarkocista, izgled zida ciste, prisustvo bradizoita, kao i degenerativne i inflamatorne promene u okolnom skeletnom mišićnom tkivu. Paralelno su izvršene mikroskopska analiza bradizoita i molekularna identifikacija parazita amplifikacijom i sekvenciranjem dela 18S rDNK gena. REZULTATI Makroskopskim pregledom grudnih mišića dve divlje patke uočene su brojne beličaste, izdužene promene nalik zrnu pirinča, jasno ograničene u odnosu na okolno mišićno tkivo. Histološkim pregledom utvrđeno je prisustvo intramuskularnih sarkocista, ovalnog do izduženog oblika, okruženih vezivnotkivnom kapsulom. Sarkociste su sadržale brojne bradizoite, koji su bili naročito gusto raspoređeni u njihovim perifernim delovima. Unutar sarkocista uočene su brojne septe koje su njihov sadržaj razdvajale na nepravilne odeljke. Pri većem mikroskopskom uveličanju na zidu sarkocista nazirali su se karakteristični vilozni izdanci usmereni ka njihovoj unutrašnjosti. U okolnom mišićnom tkivu uočeni su lokalno potiskivanje i kompresija mišićnih vlakana, bez izraženih degenerativnih promena i značajne inflamatorne reakcije. Molekularnom analizom parcijalne sekvence 18S rDNK potvrđena je pripadnost izolata vrsti Sarcocystis rileyi, uz 99-100% podudarnosti sa sekvencama ove vrste deponovanim u GenBank bazi. DISKUSIJA Primena dve histološke metode bojenja omogućila je sagledavanje različitih strukturnih karakteristika sarkocista. Hematoksilin i eozin metoda omogućila je jasniji prikaz bradizoita i njihove organizacije unutar ciste, dok je Masson Goldner metoda posebno istakla vezivnotkivnu kapsulu i njen odnos sa okolnim skeletnim mišićnim vlaknima. Vilozni izdanci zida sarkociste uočeni pri većim uveličanjima pokazuju morfološku sličnost sa prethodno opisanim zidom tipa 23 kod S. rileyi. Međutim, pouzdana klasifikacija tipa zida zahteva analizu njegove ultrastrukture elektronskom mikroskopijom, zbog čega ovaj nalaz treba posmatrati kao morfološku karakteristiku koja podržava, ali sama ne potvrđuje identifikaciju vrste. Odsustvo izražene inflamatorne reakcije oko razvijenih sarkocista ukazuje na ograničenu lokalnu reakciju domaćina, uprkos njihovom prisustvu i kompresiji okolnih mišićnih vlakana. U kombinaciji sa molekularnom identifikacijom, histološki nalazi pružaju dodatnu potvrdu prisustva S. rileyi kod ispitivanih divljih pataka. Prema dostupnim podacima, ovo predstavlja prvi opis infekcije vrstom S. rileyi kod divljih pataka u Srbiji, čime se proširuje poznato geografsko rasprostranjenje ovog parazita u Evropi. ZAKLJUČAK Histološka analiza omogućila je karakterizaciju sarkocista i procenu promena u okolnom mišićnom tkivu divljih pataka inficiranih vrstom Sarcocystis rileyi. Dobijeni nalazi, zajedno sa molekularnom analizom, potvrđuju prisustvo ove vrste kod divljih pataka u Srbiji.