The purpose of this study was to determine the frequency of wildlife-vehicle collisions (WVC) based on the animal species, and to deepen the knowledge of temporal patterns of vehicle collisions with roe deer and wild boar. The study analyses the data from police reports on vehicle collisions with animals on state roads, by date and time, section of road, and animal species over a 5-year period (2012–2016). These data were analysed to determine the temporal dynamics of vehicle collisions with roe deer and wild boar by month, time of day, and moon phase. On the state roads in the Dinaric area, roe deer are most commonly involved in vehicle collisions (70.1% of all collisions), followed by wild boar (11.0%). Other large species involved in collisions were fallow deer (4.8%), brown bear (1.8%), red deer (0.9%), grey wolf (0.7%), and European mouflon (0.5%), respectively. Most collisions with roe deer occurred in the period April–August, with reduced frequency during autumn and winter. For wild boar, there was no association between month and frequency of collisions. At the annual level, collisions with roe deer were significantly higher during night (37%) and twilight (41%) than during the day (22%). For wild boar, most collisions occurred during twilight (26%) and night (72%), although the difference between these two periods was not statistically significant. For roe deer, collisions had no association with lunar phase, though wild boar collisions during twilight (dawn or dusk) were more common during twilight periods on days with less moonlight. Since vehicle collisions with wildlife showed certain temporal patterns, these should be taken into consideration in developing statistical models of spatial WVC patterns, and also in planning strategies and countermeasures to mitigate WVC issues.
Hrast crnika (Quercus ilex L.) je temeljna autohtona šumska vrsta eumediteranskog područja Hrvatske. Hrast crnika pridolazi u svim uzgojnim oblicima i degradacijskim stadijima, a makije i garizi su najčešći degradacijski stadiji crnikovih šuma. Nekontroliranim sječama sastojina sjemenjača i njihovim prevođenjem u degradacijske stadije, mijenjamo mikroklimu određene sastojine. Mikroklimatska istraživanja obavljena su na području otoka Mljeta. Mjerenja su obavljena u šumi hrasta crnike, u degradacijskim stadijima makija i garig te u šumi alepskog bora s hrastom crnikom. Tijekom dvije godine mjerena je temperatura zraka (°C), temperatura tla (°C), oborine (mm), relativna vlaga zraka (%) te volumetrijska vlaga tla (%). Potencijalna evapotranspiracija je izračunata prema metodi Blanea i Criddle. Vodni deficit tijekom sušnog perioda izračunat je kao razlika mjesečne količine oborine (mm) i potencijalne evapotranspiracije (mm). Najveća kolebanja mikroklimatskih elemenata su izmjerena u degradacijskim stadijima hrasta crnike. Najveća apsolutna maksimalna temperatura zraka izmjerena je u stadiju garig, a najveća minimalna u stadiju makije. Prosječne vrijednosti temperatura zraka i tla, oborine i potencijalne evapotranspiracije su bile najveće u stadiju gariga, a najmanje u stadiju makije. Prosječna vrijednost relativne vlage zraka je imala najveću vrijednost u visokoj šumi hrasta crnike. Prosječna volumetrijska vlaga tla je bila najveća u makiji (14,28 %), a najmanja u stadiju gariga (9,46 %). Vodni deficit u sušnom peridou bio je najveći u stadiju gariga (-73,95 mm), a najmanji u stadiju makije (-60,38 mm). Mikroklimatske prilike u degradacijskom stadiju gariga su nepovoljne za rast i razvoj hrasta crnike u odnosu na mikroklimatske prilike u sastojini visokog uzgojnog oblika. Prosječne vrijednosti mikroklimatskih elemenata u sastojini alepskog bora s hrastom crnikom bile su između prosječnih vrijednosti mikroklimatskih elemenata sastojine gariga i makije. Analiza ovih podataka mikroklime služi boljem poznavanju ekoloških prilika šumskih staništa.