The study of salinity stress in irrigated floriculture can make a significant contribution to the preservation of freshwater sources. To analyze the morphological and aesthetic responses of zinnia (Zinnia elegans L.) and periwinkle (Catharanthus roseus (L.) G. Don) to different salinity stress levels, the following treatments were performed: s0 = municipal water (control), s1 = 3 dS m⁻¹, s2 = 4.5 dS m⁻¹, and s3 = 6 dS m⁻¹. The growth of zinnia (flower number, plant height, branch and leaf number, total fresh and dry biomass, and root length) was linearly reduced by increasing salinity levels, while all observed periwinkle traits for the s2 salinity treatment were either equal to or greater than the control treatment (n.s.) and a further increase in salinity stress showed a significant (p < 0.01) decrease. The first flower buds on zinnia appeared with the control treatment (s0), while for periwinkle the first flower bud appeared with the s1 treatment. With regard to both zinnia and periwinkle leaf necrosis, drying and firing occurred during the third week in the s2 and s3 treatments. Zinnia proved to be sensitive to salinity, while periwinkle showed mild tolerance to salinity stress, up to 3 dS m⁻¹.

Although nanotechnology is increasingly applied in plant tissue culture in many parts of Europe, its use in the Balkans remains limited, revealing a regional gap with untapped potential for advancing in vitro propagation and preservation of woody plant species. Building upon a recently published regional review covering 2001–2024, which analyzed in vitro biotechnology progress in nine Balkan countries, this paper introduces the concept of a “nano gap”, referring to the limited connection between existing nanotechnology research potential and its use in in vitro woody plant biotechnology. In Serbia, Greece, Bulgaria, Croatia, and Albania, significant progress has been made in optimizing micropropagation and in vitro conservation strategies by introducing temporary immersion systems, synthetic seed technology, adapting genotype-specific sterilization and multiplication protocols, and modifying established cryopreservation methods for regional woody species. However, the integration of nanotechnology into these systems remains largely unexplored. To date, there are no published results or validated applications for nano-enhanced media or nanoscale delivery systems for micropropagation and in vitro conservation of woody species. The limited integration of nanotechnology may be due to insufficient funding, lack of specialized infrastructure, and limited interdisciplinary expertise. Nevertheless, many Balkan countries possess growing capacities in nano-applications within agriculture and environmental sciences and are ready to advance toward interdisciplinary research and innovation. By mapping both scientific readiness and structural barriers, this review provides a strategic framework for bridging the “nano gap” and offers a novel regional perspective with broader implications for European research policy, sustainable agriculture, biodiversity preservation, and green innovation.

Agrivoltaika-AV (eng. agrivoltaics) ili agrosolarni sustavi, odnosno integracija solarnih panela u poljoprivredi, već se smatra inovativnim pristupom koji omogućuje dvostruko iskorištavanje zemljišta. Donosi istovremeno koristi za proizvodnju hrane i dobivanje električne energije iz obnovljivih izvora. Iako se primjenjuje u različitim sektorima biljne proizvodnje, voćarstvo se ističe kao pogodno područje zbog višegodišnjeg karaktera nasada i osjetljivosti pojedinih voćnih vrsta na mikroklimatske promjene uslijed promjena klime. Ovaj rad donosi pregled dosadašnjih znanstvenih saznanja o primjeni AV u voćarstvu, s naglaskom na utjecaj na mikroklimu ispod panela i ekološko fiziološki odgovor biljke, prinos i kvalitetu plodova, te održivost gospodarstva. Analizirani su povoljni i nepovoljni učinci na različite voćne vrste te su razmotreni ključni tehnički i dizajnerski aspekti implementacije. Također je istaknut potencijal AV na smanjenje potrošnje vode, zaštitu od temperaturnih stresova i povećanje energetske neovisnosti, te su navedeni primjeri eksperimentalnih projekata u Hrvatskoj i svijetu.

U uzgoju i proizvodnji višnje (Prunus cerasus L.) u Republici Hrvatskoj dominira sorta 'Oblačinska' koja je primarno namijenjena industrijskoj preradi. Cilj rada bio je utvrditi rast, rodnost i pomološke karakteristike 'Oblačinske višnje' i drugih sorata ('Debrecen Botermo', 'Erdy Botermo', 'Uifehertska', 'Šumadinka' i 'Favorit') te izvršiti komparativnu analizu istraživanih svojstava između njih. Ove sorte imaju različitu namjenu od mogućnosti korištenja u industrijskoj preradi do konzumacije u svježem stanju kao stolne višnje. Pomološke karakteristike višnje prikazane su analizom mase ploda i sjemenke, priroda, učinkovitosti priroda (YE) i površine poprečnog presjeka debla (TCSA). Istraživanje je provedeno tijekom tri vegetacijske sezone (2022., 2023. i 2024. godine). Najveći kumulativni prirod po hektaru utvrđen je kod sorti 'Šumadinka' (31,3 t/ha) i 'Oblačinska' (29,8 t/ha), a najmanji kod 'Debrecen Botermo' (4,7 t/ha) i 'Favorit' (8,2 t/ha). Najveća prosječna masa ploda utvrđena je kod sorte 'Erdy Botermo' (7,03 g), a najmanja kod 'Oblačinske' (3,86 g). Praćenjem fenologije cvatnje utvrđen je najraniji početak cvatnje kod sorte 'Erdy Botermo', a najkasniji kod sorte 'Oblačinska'. Rezultati istraživanja ukazuju da na pomološke karakteristike višnje uz proizvodnu godinu odnosno klimatske čimbenike značajan utjecaj ima i sortiment. Ovakav tip istraživanja ukazuje na važnost višegodišnjeg praćenja karakteristika odabranih sorti kako bi se dobio sveobuhvatniji uvid u njihov potencijal. Dobiveni rezultati mogu pomoći proizvođačima u odabiru sorti koje će im omogućiti postizanje maksimalne produktivnosti i kvalitete ploda.