This article titled “The effect of the COVID-19 pandemic on the Croatian economy” deals with exceedingly current events triggered by the pandemic, which have reflected on the national and global economy. Based on the currently...

Mirovinski fondovi predstavljaju značajne institucionalne investitore u Republici Hrvatskoj, kojima investicijski potencijal kontinuirano raste. U posljednjih desetak godina udio njihove imovine u ukupnoj imovini financijskog sustava porastao je s nešto manje od 5 % na 17 %, dok imovina obveznih mirovinskih fondova čini oko 27 % hrvatskog BDP-a. Članstvo u obveznim mirovinskim fondovima obvezno je za zaposlene osobe mlađe od 40 godina, a sredstva koja se izdvajaju na temelju doprinosa za mirovinsko osiguranje iznose 20 % bruto plaće zaposlenika. Ta se sredstva izdvajaju tako da se 15 % izdvaja u prvi stup obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (MIO I), a 5 % u drugi stup obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (MIO II). U ovome radu napravljena je statistička analiza kretanja broja članova u obveznim mirovinskim fondovima (OMF) kao i dinamika uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje u drugi stup mirovinskog osiguranja (MIO II) u RH za razdoblje od 2011. do 2020., kao i međusobni odnos i utjecaj promatranih varijabli.

Poduzetničke aktivnosti podložne su nastupu rizičnih događaja koji mogu djelomično ili u potpunosti narušiti očekivani financijski rezultat te posljedično dovesti i do problema u poslovanju povezanog poslovnog subjekta. Pritom čak i najednostavnije strategije poput izvoznih poslova i plasmana proizvoda predstavljaju određeni kratkoročni rizik, dok se vjerojatnost i moguće posljedice povećavaju s duljim periodom trajanja projekta poput izgradnje proizvodnih kapaciteta ili razvoja strateških saveza. Aktivnosti u inozemstvu u pravilu su pod manjom kontrolom poduzetnika, dok su obujam i visina vrijednosti poslova često značajniji u odnosu na transakcije u domicilnoj zemlji, zbog čega možemo reći da rizični događaji u međunarodnom poslovanju imaju veću vjerojatnost nastupa, kao i visinu potencijalne štete. Analiza rizika zemlje pomaže u identificiranju takvih rizika i procjeni razine negativnog utjecaja na povrat od ulaganja. Analiza rizika zemlje sadrži i kvantitativne i kvalitativne kriterije te je stoga jedna od mogućih tehnika metoda analitičko-hijerarhijskog procesa. Radi se o relativno jednostavnoj metodi koja omogućuje uvid u različite veze i odnose među raspoloživim alternativama. U radu se daje prikaz moguće primjene AHP metode u procesu odabira zemlje kod donošenja odluke o usmjeravanju investicijske aktivnosti.