Ivan Šestak

Ivan Šestak

Auto-generated profile, based on publicly available information

Ivan Šestak

Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Research Focus & Metrics

Academic Career Length

10Years (2017-Present)

(Calculated once Scilit publication data is synced: current year − year of first publication + 1)

Representative Publications

View All Publications
1 January 2022 in Disputatio philosophica
Verified
Journal Article
Open access
PDF file
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
DADamjan Abou Aldan
Damjan Abou Aldan
The notion of the human as a person influences immediate action, which is especially evident in care during illness and suffering. Although medicine is as old as humanity, in the last two centuries it has developed within a bio–medical paradigm marke...

7 February 2024 in Disputatio philosophica
Verified
Journal Article
Open access
PDF file
IMIvica Musa
Ivica Musa
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
The centuries–old model of the Church as a community of lay people and clerics who inspire and guide them was entering a functional crisis. In the era of revolutions and liberalism, the laity found itself in a new, contradictory position: at the same...

16 November 2022 in Nova prisutnost
Verified
Journal Article
Open access
PDF file
IMIvica Musa
Ivica Musa
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
Assmann’s crucial concept in his theory of cultural memory is »the Mosaic Distinction« (die Mosaische Unterscheidung). It is the starting point of a new revolutionary distinction – between truth and falsehood in religion, and the entire spectrum of consequences as a result thereof – a break with all earlier traditions, and the process of formation of a new type of religion that stands apart from other religions and spheres of culture such as politics, law and economics. This revolutionary monotheism has replaced the ancient polytheistic world in which Assmann found the dynamic and creative system that has contributed in many elements to the rise of a new monotheistic synthesis rooted in Mosaic distinction. The purpose of this article is to offer a partial insight into this rather forgotten, »buried« world that Assmann has vivified with his erudition, presenting some important achievements of Ancient Egypt firmly incorporated into our civilisation.

8 December 2017 in Obnovljeni život
Verified
Journal Article
Closed access
PDF file
NZNeven Zadravec
Neven Zadravec
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
Marxova misao korjenito je promijenila društveno–političko uređenje svijeta. Od svih filozofa upravo je Karl Marx najviše utjecao na sva područja ljudskog života te je svojim radom promijenio svijet. Jedan od ključnih problema njegove filozofije problem je ljudskog otuđenja. Čovjek, proizvodeći za kapitalista, udaljuje se od proizvoda svojeg rada, svoje djelatnosti, a samim time i od svoje ljudske biti. Kako je čovjek društveno biće, njegovo otuđenje od vlastite biti utječe i na otuđenje od drugih ljudi. Ekonomsko otuđenje postaje izvor svih drugih otuđenja. Rješenje problema Marx je vidio u proleterskoj revoluciji koja je kasnije dovela do novog ekonomskog i društvenog uređenja. Djelovanje Gaje Petrovića, najistaknutijeg predstavnika škole hrvatskih praxisovaca, bilo je usmjereno prema proučavanju čovjeka i društva. U tom smislu bavio se i problematikom ljudskog otuđenja. Pod pojmom ljudskog (samo)otuđenja podrazumijeva stanje u čovjeku ili u ljudskom društvu koje ne vodi napretku tog društva, nego njegovu nazadovanju. Petrović kao mogućnost ljudskog razotuđenja vidi revolucionarnu društvenu praksu u kojoj ljudi, mijenjajući društvene odnose, mijenjaju i vlastitu prirodu.

24 March 2019 in Nova prisutnost
Verified
Journal Article
Closed access
PDF file
IČIvan Čulo
Ivan Čulo
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
U radu se prikazuju i analiziraju određenja personalizma u filozofskoj literaturi, osobito enciklopedistici i filozofskim rječnicima različitih jezičnih tradicija, filozofskih škola i razdoblja 20. stoljeća te iznosi pokušaj određenja tog filozofskog pravca kroz komparativnu perspektivu. Personalizam se u filozofskim, sociološkim, povijesnim i drugim tekstovima određuje kao filozofija, filozofski pravac, disciplina, škola, nauk, pokret, teorija, učenje i slično. Pri tome, govor o personalizmu ima različite konotacije, naglaske i obojanost, ovisno i o povijesnom, geografskom, ili ideološkom kontekstu. Iako se kroz povijest filozofije mogu pratiti korijeni personalizma do antičkog doba, ipak se pojam personalizam vremenski uobičajeno veže uz 20. st. Razvidno je da u povijesnoj i zemljopisnoj difuziji ideja u modernoj misli postoji više oblika personalizama. Spominju se američki idealistički personalizam, ruski personalizam, različiti europski personalizmi, komunitarni kršćanski personalizmi i sl. Svaki od tih oblika ima svoje razumijevanje o osobi i stavlja je u središte filozofskog razmatranja. Korijeni personalističke filozofije po nekima sežu do antike, iako je uobičajen stav da je koncept osobe razvijen u susretu grčke filozofije i novog, kršćanskog načina razmišljanja. Na europskom kontinentu personalizam se obično veže uz tri škole: francusku u Parizu, njemačku u Göttingenu i Freiburgu te poljsku u Lublinu. Personalizam je imao odjek i u drugim europskim državama. U Francuskoj personalizam nije bio samo filozofski pravac, već je imao brojne sljedbenike i u različitim personalističkim pokretima te se taj personalizam detaljnije obrađuje u drugom dijelu članku.

20 July 2017 in Nova prisutnost
Verified
Journal Article
Closed access
PDF file
BDBožica Dragišić
Božica Dragišić
IŠIvan Šestak
Ivan Šestak
Friedrich Nietzsche je vrlo dojmljiva osoba suvremene filozofije. Njegova misao usmjerena je na kritiku europskog čovjeka oblikovanog metafizičkim naslijeđem. S druge strane, on pokušava, u vlastitom suočavanju sa zbiljnošću, donijeti novu perspektivu mišljenja. Ono se u intuitivnom ophođenju sa svijetom želi ozbiljiti po uzoru na umjetnički zadatak. Cilj je filozofa iskristalizirati svoju umjetničku bit, pri čemu stvaralački mora postaviti nove vrijednosti. Iznimna neprozirnost Nietzscheova djela, filozofije koja se više skriva negoli otkriva, onemogućuje sustavni prikaz njegova filozofijskog opusa. Razlog tomu jest Nietzscheov upravo nesustavni i pjesnički neiskaziv odnos sa zbiljnošću u skladu s razmatranjem nemogućnosti njezina oblikovanja pojmovnim kategorijama koje bi se istinito odnosile na njezinu bit. Svjestan nemogućnosti oslonca na metafiziku, kojoj je pripisao jedino moralistički i vrijednosno-sustavni odnos sa svijetom, pokušava Nietzsche iznijeti diskurs budućeg razumijevanja u znaku intuitivnog prepoznavanja i opravdanosti paradoksa koji se nalazi u heraklitovskoj biti života, čime ujedno iznalazi umjetničku potvrdu života kao velebne igre gradeće-razarajućeg pra-temelja.