Verbotonalna metoda, koja se provodi kao bazična metoda rada u rehabilitacijskim i odgojno-obrazovnim postupcima u Poliklinici SUVAG, temelji se na strukturalističkom pristupu govornoj komunikaciji. Primjenjuje se u radu s osobama oštećena sluha ili osobama s govorno-jezičnim ili pak komunikacijskim poremećajima. Načela verbotonalne metode utkana su u sve rehabilitacijske i metodičke postupke koji se provode u Poliklinici SUVAG, pa tako i u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG, o čijim se posebnim uvjetima školovanja govori u radu. Slušanje je baza govora i jezika, a time i komunikacije. U Službi za medicinsku rehabilitaciju djece školske dobi i u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG logopedi, audiorehabilitatori i verbotonalni stručnjaci provode rehabilitaciju slušanja i govora po verbotobalnoj metodi akademika Petra Guberine. Specifični rehabilitacijski i obrazovni verbotonalni postupci provode se uz uporabu verbotonalnih elektroakustičkih aparata i specijalizirane opreme. U kompleksnoj rehabilitaciji unutar koje je i Osnovna škola, provode se posebni verbotonalni postupci kao što su stimulacije pokretom i glazbene stimulacije (fonetska ritmika). Učenici viših razreda imaju izborne predmete Kulturu govora i Vizualnu i medijsku kulturu kojima se potiče govorno-jezični razvoj i komunikacija. Poštujući načela verbotonalne metode koja podrazumijevaju djecu i učenike kao aktivne sudionike svih procesa vođenih od verbotonalnih stručnjaka raznih profila, osigurava se profesionalnost i uspješnost rehabilitacije i nastave.
The objective of this study was to analyze speech and language pathologists’ (SLPs) and parents’ attitudes toward the behavior of children with speech and language disorders. The research was conducted in the SUVAG Polyclinic kindergarten. Examinees were parents and speech and language pathologists who on daily basis encourage language development of twenty-two children with speech and language disorders. The study examined to what extent SLPs and parents agree in the assessment of child’s attention, impulsiveness and activity. A questionnaire developed solely for the purpose of this research was administered. It gathered information regarding child’s attention, impulsiveness and activity. Results have shown that parents and speech and language pathologists differed in their attitudes toward the behavior of children with speech and language disorders.
The paper examines the differences and similarities in the assessments of verbotonal teachers and speech and language pathologists regarding the activities, educational habits, and progress of children with speech and language disorders and hearing impairments who are enrolled in the program of the elementary school at SUVAG Polyclinic. These assessments were compared with perceived social support reported by students’ parents. The research was conducted at the SUVAG Polyclinic Elementary School, Zagreb in 2019. Three groups of participants took part in the research: parents of children with speech and language disorders and hearing impairment, verbotonal teachers and SLPs of those children. The results of the research showed that there is a significant degree of harmonization in the assessment of the child’s activity and educational habits and progress by verbotonal teachers and SLPs. Parents’ reports regarding received social support differ from the opinion of the experts.
Human senses represent an entry point for information, which is then processed in order to ultimately shape a behavior. Although all senses play an important role in learning, the visual, auditory, and kinesthetic pathways of receiving information represent the three most common types of learning. In order for teachers to organize the teaching process in a dynamic and proactive way—aligned with the student’s optimal learning modality—it is important to recognize that modality and adapt the teaching process accordingly. It is also important to emphasize that a student’s ability to communicate their needs, ideas, and thoughts plays a crucial role in the acquisition of educational content. Therefore, the aim of this research was to examine the opinions of primary school teachers on the learning modalities of first-grade students, with a particular focus on listening and its connection to the teacher’s assessment of students’ communication skills. For the purpose of the research, a questionnaire was designed to assess the opinions of primary school teachers regarding learning modalities, especially in connection with the auditory modality. A total of 460 primary school teachers from 14 counties in Croatia completed the questionnaire. The results show that teachers believe that the longest attention span and the most successful acquisition of educational content among first-grade students are achieved through the visual modality, while the auditory modality is considered the least effective. On the other hand, teachers believe that students’ communication skills are linked to selective auditory attention, auditory memory, and the acquisition of educational content through auditory means. These findings indicate the need to develop programmatic activities in preschool and early primary education with the aim to increase those activities that foster the development of listening skills.
Pandemija izazvana COVID-19 virusom značajno je utjecala na sve segmenta života, tako i na odgojno-obrazovni sustav. Posebno je bila zahtjevna priprema i provedba online nastave u posebnim odgojnoobrazovnim ustanovama u kojima se školuju učenici s većim teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 22 ravnatelja posebnih odgojno-obrazovnih ustanova (od ukupno 35 u Republici Hrvatskoj) s ciljem da se utvrde stavovi ravnatelja prema online nastavi koja se u vrijeme pandemijske krize provodila u ustanovama kojima su na čelu. Ispitivanje je provedeno putem upitnika sastavljenog za ovo ispitivanje. Dobiveni podatci su se analizirali testiranjem deskriptivne statistike. Istraživanje je pokazalo da su ravnatelji posebnih odgojno-obrazovnih ustanova bili nešto slabije zadovoljni podrškom institucija koje prate rad odgojno-obrazovnih ustanova tijekom online nastave, izrazili su potrebu za dodatnom edukacijom učenika, roditelja i učitelja i istaknuli da su se pojavili razni zahtjevi vezano uz specifične digitalne didaktičke materijale namijenjene online nastavi. Ravnatelji smatraju da su se roditelji nešto slabije snašli u svojoj ulozi tijekom online nastave, da učenici i roditelji nisu bili niti zadovoljni niti nezadovoljni online nastavom te da je za učenike s teškoćama u razvoju tradicionalni način nastave prihvatljiviji od mješovite nastave i online nastave.
Inkluzivno obrazovanje predstavlja pristup obrazovanju koji promiče uključivanje svih učenika, bez obzira na njihove razlike u sposobnostima, u odgojno-obrazovni sustav. S obzirom na to da su glavni nositelji inkluzivnog obrazovanja nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji srednjih škola, njihovo mišljenje važno je za uspješno provođenje tog složenog procesa. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati mišljenja nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja srednjih škola (N=517) o uspješnosti provođenja inkluzivnog obrazovanja u srednjim školama Republike Hrvatske. Prema rezultatima istraživanja, pokazatelji uspješnosti inkluzivnog obrazovanja u srednjim školama su: prihvaćanje učenika s teškoćama u razvoju od strane vršnjaka, uspješni završetak srednje škole i nastavak obrazovanja. Nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji srednjih škola mišljenja su da su vrlo dobro upoznati s metodičkim prilagodbama, poznavanjem mogućnosti i ograničenjima učenika s teškoćama u razvoju. Istraživanje je pokazalo da postoji statistički značajna povezanost suradnje srednjih škola i roditelja učenika s teškoćama u razvoju s uspješnim inkluzivnim obrazovanjem. Pokazalo se da stručni suradnici pružaju najveću podršku nastavnicima i učenicima u školovanju učenika s teškoćama u razvoju. Isto se tako pokazalo da postoji potreba za održavanjem većeg broja edukacija i stručnih posjeta mobilnih timova ekipiranih od strane stručnjaka koji se bave određenim teškoćama. Istraživanje nam govori da je za uspješnost inkluzivnog obrazovanja važno osuvremeniti udžbenike prateći pritom inkluzivni, univerzalni dizajn.