1 January 2019 in Anafora
Psalam 73 nalazi se u središnjem dijelu biblijskog Psaltira, ne samo po smještaju nego i po temi patnje pravednika, a pitanje koje postavlja – o odsutnom Bogu koji dopušta da zli prosperiraju – ponavlja se na mnogim mjestima Svetog pisma (Job, Habakuk), naročito u tzv. mudrosnim psalmima, kao što je Psalam 49 ili Psalam 73. Psalmist u psalmu proživljava unutarnju dramu sumnje i učvršćivanja u vjeri, a dramatska struktura teksta povezana je s etapama njegove religiozne krize. Psalmist od pouzdane orijentacije prema Bogu zapada u dezorijentaciju te se na koncu reorijentira. Svaka od tih faza povezana je s promjenom dramaturške situacije i vremenske vizure, a teologija i naracija Psalma 73 nerazdruživo su povezane i nužno osvjetljavaju jedna drugu. Psalmist na početku psalma ispada iz biblijskog pogleda na uređenost svijeta, zapada u ponor sumnji koje doživljava kao poživotinjenje te se na koncu vraća na vjerom nadahnutu poziciju s koje je i krenuo. Psalmist je u tekstu otkrio svoju ispovijed i prorokovanje za druge, da bi slušateljima ili čitateljima bio uzor i vodič na duhovnom putovanju – da bi kao pojedinac pomogao uspostaviti vjeru u zajednici.
7 June 2021 in Crkva u Svijetu
U radu se ukazuje na važnost biblijskog leksika povezanog s abdominalnim organima, kako u izvorniku, tako i u hrvatskim prijevodima. Hebrejske riječi za bubrege i jetru u Bibliji na hrvatski se ne prevode uvijek doslovno, kao što se to ne čini ni u prijevodima na druge jezike, nego se katkad prevedu figurativno, zbog čega je provedena semantička i traduktološka analiza tih izraza. Abdominalni organi imaju u Bibliji značajnu ulogu, kako u fiziološkoj funkciji, tako i kao sjedište najdubljih osjećaja, pri čemu se s bubrezima, jetrom i žuči povezuju srdžba i gnjev. Bubrezi i jetra tako govore o psihosomatskim aspektima emocionalnih stanja biblijskih pisaca, zbog čega se na raznim mjestima ne prevode doslovno, nego se shvaćaju kao metonimije osjećaja. Budući da se unutar ove teme znakovito javlja par srce/bubreg, uočljiva je tendencija da se taj izraz shvati figurativno, kao merizam koji obuhvaća cjelokupnost čovjekova razmišljanja i osjećanja.
15 November 2018 in Kairos
In the introduction, the author emphasizes the significance and the importance of the narrative nature of the Old Testament text. This is with the purpose of emphasizing the directness and openness of the Old Testament narrative, where realistic life issues are openly and unapologetically discussed in the form of a story. Consequently, this raises the issues of understanding marriage and the marital union in the text and context of the Old Testament. The vocabulary and the language are analyzed. In the second part of the paper, the author focuses on the problems pertaining to marital and family communities; to marital disputes as we see them in the OT, using several Biblical marriages and the challenges they faced as examples.
14 November 2020 in Kairos
The work discusses a correlative relationship between the notions of the personal and the private in the context of biblical psalmist’s piety. Elements of anthropology (heart, soul, face) will obtain considerable importance, particularly the ideas of face and soul (פנה and נפש). These will be corresponding to the Greek idea of προσοπων (prosopon), person. The authors will insist on the distinction between the ideas of personal and private, but they will also recognize the interdependence of these ideas, in recognition that the individual and the societal, are both contributions in the building of the subject as the self. In Paul’s Hymn to Love (1 Cor. 13) the complementary nature between the personal and the private is evident. There we find both passive and active subject’s role claiming this double aspect of the human subject - personal and private. Discussion in this work follows long-term debates over the nature of the subject, its personality, and its privacy.