1 January 2024 in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Augmentative and alternative communication (AAC) includes various methods, strategies, and techniques as well as devices and means developed with the aim of improving the communication competence of people with speech and language disorders. AAC intervention implies a carefully planned process of selection and implementation of AAC means, as well as a precise definition of outcomes and methods of their evaluation to improve an individual's participation in the communication process. This paper aims to point out factors (personal and environmental) which potentially represent facilitators or barriers that influence the application of augmentative and alternative communication. Personal factors of importance include the user's individual characteristics, ability and skill set, personality traits and motivation, as well as personal preferences. The environmental factors include physical and cultural environment, socioeconomic status, knowledge, information and attitudes of the environment, experts' competence, and technology-related factors. Reported factors must be taken into account when implementing the AAK intervention as an effective support strategy for people with severe forms of speech and language disorders.
23 January 2026 in International Journal of Disability, Development and Education
18 February 2026 in Krugovi Detinjstva - časopis za Multidisciplinarna Istraživanja Detinjstva
Poremećaj iz spektra autizma (PSA) karakterišu poteškoće u socijalnoj komunikaciji i interakciji, kao i prisustvo specifičnih ponašanja. Inkluzivno obrazovanje dece sa PSA donosi značajne prednosti ali i izazove za ovu decu. Stavovi vršnjaka i njihove ponašajne namere imaju presudnu ulogu u uspešnosti inkluzije, a pol, uzrast, mesto stanovanja i prethodno iskustvo predstavljaju važne faktore njihovog formiranja. Istraživanje predstavlja studiju preseka i obuhvatalo je 150 učenika oba pola, tipičnog razvoja, mlađeg osnovnoškolskog uzrasta, s ciljem da se ispitaju njihovi stavovi i ponašajne namere prema vršnjacima sa PSA i utvrde faktori koji su povezani s ispitivanim varijablama. Za potrebe istraživanja korišćeni su Upitnik o zajedničkim aktivnostima (The Shared Activities Questionnaire – SAQ) i opšti upitnik za prikupljanje sociodemografskih podataka. Rezultati pokazuju da pol, uzrast i sredina utiču na stavove i ponašajne namere dece tipičnog razvoja, mlađeg osnovnoškolskog uzrasta prema učenicima sa PSA. Utvrđeno je da devojčice imaju pozitivnije namere od dečaka; mlađi učenici iskazuju pozitivnije stavove nego stariji; učenici iz seoskih sredina imaju pozitivnije namere, a oni iz gradskih pozitivnije stavove; dok prethodno iskustvo s osobama sa PSA nije povezano prihvatanjem, što naglašava potrebu za sistematskim edukativnim programima. Rezultati pokazuju da su stavovi i ponašajne namere dece tipične populacije prema vršnjacima sa PSA povezani s više faktora, kao što su uzrast, pol, mesto stanovanja i prethodno iskustvo. Prihvatanje učenika sa PSA jeste proces koji je pod uticajem kompleksne interakcije individualnih i socijalnih uticaja. Edukativne intervencije usmerene na decu, nastavnike i školsku zajednicu mogu podstaći toleranciju i razvoj pozitivnih vršnjačkih odnosa.