Metal chelators can be potentially employed in the treatment of various diseases, ranging from metal overload to neoplastic conditions. Some xanthene derivatives were previously reported to complex metals. Thus, in a search for a novel iron or copper chelator, a series of 9-(substituted phenyl)-2,6,7-trihydroxy-xanthene-3-ones was tested using a competitive spectrophotometric approach. The most promising compound was evaluated in biological models (breast adenocarcinoma cell lines and erythrocytes). In general, substitution of the benzene ring in position 9 had a relatively low effect on the chelation. Only the trifluoromethyl substitution resulted in stronger chelation, probably via a positive effect on solvation. All compounds chelated iron, but their copper-chelating effect was only minimal, since it was no longer observed under highly competitive conditions. Interestingly, all compounds reduced both iron and copper. Additional experiments showed that the trifluoromethyl derivative protected erythrocytes and even cancer cells against excess copper. In summary, the tested compounds are iron chelators, which are also capable of reducing iron/copper, but the copper-reducing effect is not associated with increased copper toxicity.

The genetic, morphological and taxonomic diversity of the genus Sorbus is due to homoploid and polyploid hybridisation, autopolyploidy and apomixis, which also influence the production and diversity of secondary metabolites, especially flavonoids. The aim of this study was to investigate the relationships and variations of flavonoids in terms of hybrid origin and ploidy level between the parental species and their hybrid derivatives. The sampling design included leaf material of the following Sorbus accessions from ten natural localities: parental taxa (di-, tri- and tetraploids of S. aria; diploid S. torminalis and S. aucuparia) and their di-, tri- and tetraploid hybrid derivatives from crosses of S. aria × S. torminalis (subg. Tormaria) as well as the tetraploid S. austriaca and S. bosniaca, which originate from crosses of S. aria × S. aucuparia (subg. Soraria). We analysed the flavonoid profiles from the leaf fractions by LC-MS. A total of 23 flavonoids were identified, including apigenin and luteolin derivatives, which distinguish the hybrid groups from each other. This profiling highlights the distinctiveness of the Tormaria and Soraria accessions and emphasises the potential of the subg. Tormaria for further research on bioactive compounds in biological studies.

Obična lavanda (Lavandula angustifolia Miller) je niska, višegodišnja grmasta biljka koja raste u zemljama oko zapadnog Mediterana. Potekla je iz sunčanih stjenovitih područja i prvenstveno se uzgaja zbog svojih esencijalnih ulja. Različite studije pokazale su da određene vrste ljekovitih biljaka, kao što je L. angustifolia Miller, koje sadrže linalol i linalil acetat ester, imaju blagi sedativni učinak i koriste se u aromaterapiji i fitoterapiji za ublažavanje stresa. Svrha ove studije je utvrditi antioksidacijsku aktivnost uzoraka obične lavande. Uzorci biljnog materijala prikupljeni su sa sljedećih područja: Gubavica (općina Mostar) i Šehovina (grad Mostar). Pri tome su analizirana četiri uzorka: esencijalno ulje dobiveno hidrodestilacijom biljnog materijala (Gubavica), uzorak maceriran u etil acetatu (Šehovina), prikupljeni vodeni ostatak nakon hidrodestilacije (Gubavica) te komercijalno esencijalno ulje. Određivanje antioksidacijske aktivnosti uzoraka provedeno je s pomoću sljedećih metoda: DPPH, ABTS i FRAP. Hidrodestilirano esencijalno ulje, kao i komercijalno ulje, pokazali su slabiju antioksidacijsku aktivnost, što je potvrđeno svim korištenim metodama. Slabija antioksidacijska aktivnost također je zabilježena u analizi uzorka etil acetata. Praćenjem tijeka reakcije za navedene uzorke nije bilo moguće izračunati IC50 vrijednost. Vodeni ostatak nakon hidrodestilacije pokazao je najvišu antioksidacijsku aktivnost prema svim korištenim metodama, što je potvrđeno IC50 vrijednošću prema DPPH metodi, koja je bila 0,032 ± 0,006 mg/mL, dok je za ABTS metodu IC50 vrijednost bila 0,135 ± 0,003 mg/mL. Također, prema FRAP metodi, vodeni ostatak nakon hidrodestilacije pokazao je najbolju antioksidacijsku aktivnost (1099,45 ± 25,39 mg Evit. C/g ekstrakta). Usporedbom kemijskog sastava i antioksidacijske aktivnosti ispitivanih uzoraka može se zaključiti da su za antioksidacijsko djelovanje odgovorni fenolni spojevi koji su bili sadržani u vodenom ostatku nakon hidrodestilacije esencijalnog ulja, koji je i pokazao najbolju aktivnost, a da spojevi koji čine esencijalno ulje imaju neznatnu učinkovitost kad je u pitanju određivanje antioksidacijskog kapaciteta.