Digital transformation (DT) in higher education institutions (HEIs) depends not only on technology but also on support from different organizational enablers, including a digital organizational culture that emphasizes technological advancement, experimentation, and innovation. In this paper, we empirically examine whether digital culture statistically mediates the association between the digital maturity (DM) of Academic Teaching & Learning and the overall digital transformation (DT) in higher education. Using survey data from stakeholders across four HEIs in Bosnia and Herzegovina and Croatia, we estimate a simple mediation model. Our empirical results indicate that a digitally oriented culture is associated with the link between DM of Academic Teaching & Learning and DT, suggesting that pedagogical innovations are more likely to be associated with higher perceived transformation when digital culture is more developed and accepted within an HEI. In conclusion, we identify implications for higher education institutions and policy in Bosnia and Herzegovina and Croatia and formulate recommendations for future research.

Generativna umjetna inteligencija mijenja uvjete u kojima korisnici procjenjuju podrijetlo digitalnih poruka, vjerodostojnost informacija i pouzdanost njihovih pošiljatelja. Cilj je rada kritički razmotriti odnos između sudjelovanja umjetne inteligencije u stvaranju sadržaja, percipirane autentičnosti i povjerenja u online komunikaciji. Primjenjuje se kritički narativni pregled odabranih istraživanja, uz konceptualnu sintezu nalaza o AI autorstvu, označavanju sadržaja i sintetičkim komunikatorima. Razlikuju se empirijski nalazi iz tržišne komunikacije i šire implikacije koje tek treba provjeriti u drugim komunikacijskim okružjima. Analiza pokazuje da se autentičnost ne može svesti na ljudsko podrijetlo poruke, niti se vjerodostojnost može poistovjetiti s njezinom stvarnom točnošću. Negativne reakcije na AI autorstvo ovise o očekivanom ljudskom doprinosu, vrsti poruke i načinu predstavljanja komunikatora. Transparentnost istodobno omogućuje informiranu procjenu i može izazvati nepovoljnije vrednovanje sadržaja. Kao doprinos predlaže se konceptualni okvir provjerljivoga povjerenja koji povezuje podrijetlo sadržaja, obrazloženost tvrdnji, uredničku odgovornost i mogućnost ispravka. Okvir je analitički prijedlog, a ne empirijski potvrđen model. Zaključuje se da odgovorna online komunikacija zahtijeva više od oznake o uporabi umjetne inteligencije: korisniku treba omogućiti procjenu dokaza i utvrđivanje odgovornoga pošiljatelja. Razmatraju se ograničenja postojećih istraživanja te implikacije za informacijsku i AI pismenost.