30 July 2025 in Medijske studije
Intercultural communicative competence (ICC) has become one of the most important competences in today’s world that is becoming increasingly intertwined at all levels and in all its segments. Within the educational system, the ICC is recognized as a key competence. In the theoretical part of the paper, ICC models are examined with the aim to identify variables that contribute to its strenghtening. Bennett’s Developmental Model served as a basis for this research. This study aims at getting insight into Erasmus students’ experiences with intercultural communication. A qualitative methodology was employed, and data were analysed using thematic analysis. The results show that all respondents, through the Erasmus programme experience, enhanced their knowledge, skills and awareness related to intercultural communication. Important competences identified for intercultural communication include skills of efficient nonverbal communication, active listening, question-asking, participation in common activities, use of technology and humour. The results of this research show that Erasmus experience helps develop ICC skills, awareness of one’s own culture, self-confidence and life skills.
1 November 2023 in South Eastern European Journal of Communication
22 October 2026 in Ban Dvor
Generativna umjetna inteligencija mijenja uvjete u kojima korisnici procjenjuju podrijetlo digitalnih poruka, vjerodostojnost informacija i pouzdanost njihovih pošiljatelja. Cilj je rada kritički razmotriti odnos između sudjelovanja umjetne inteligencije u stvaranju sadržaja, percipirane autentičnosti i povjerenja u online komunikaciji. Primjenjuje se kritički narativni pregled odabranih istraživanja, uz konceptualnu sintezu nalaza o AI autorstvu, označavanju sadržaja i sintetičkim komunikatorima. Razlikuju se empirijski nalazi iz tržišne komunikacije i šire implikacije koje tek treba provjeriti u drugim komunikacijskim okružjima. Analiza pokazuje da se autentičnost ne može svesti na ljudsko podrijetlo poruke, niti se vjerodostojnost može poistovjetiti s njezinom stvarnom točnošću. Negativne reakcije na AI autorstvo ovise o očekivanom ljudskom doprinosu, vrsti poruke i načinu predstavljanja komunikatora. Transparentnost istodobno omogućuje informiranu procjenu i može izazvati nepovoljnije vrednovanje sadržaja. Kao doprinos predlaže se konceptualni okvir provjerljivoga povjerenja koji povezuje podrijetlo sadržaja, obrazloženost tvrdnji, uredničku odgovornost i mogućnost ispravka. Okvir je analitički prijedlog, a ne empirijski potvrđen model. Zaključuje se da odgovorna online komunikacija zahtijeva više od oznake o uporabi umjetne inteligencije: korisniku treba omogućiti procjenu dokaza i utvrđivanje odgovornoga pošiljatelja. Razmatraju se ograničenja postojećih istraživanja te implikacije za informacijsku i AI pismenost.