Akutno oštećenje bubrega (AKI, Acute Kidney Injury) predstavlja naglo oštećenje bubrežnog parenhima, koje može biti praćeno gubitkom funkcije bubrega i smanjenjem glomerularne filtracije sa posledičnom uremijom. Kategorije AKI uključuju prerenalnu (ishemija usled hipovolemije i hipotenzije), renalnu (inflamacija, infekcija, nefrotoksični agensi - ljiljani, grožđe, lekovi, etilen-glikol) i postrenalnu (opstruktivna nefropatija ili ruptura sistema za sakupljanje urina). Klinički znaci su rezultat nakupljanja uremičnih toksina. Najčešći su letargija, povraćanje, mučnina, dijareja, anoreksija i poremećena produkcija urina. Hematološki parametri prouzrokovani AKI, kao i poremećajima koji dovode do AKI, uključuju anemiju, trombocitopeniju, nespecifičnu leukocitozu i hemokoncentraciju. Biohemijski nalazi najčešće pokazuju povećanje koncentracije serumskog kreatinina, uree i fosfora. Analiza urina najčešće otkriva proteinuriju, hematuriju, piuriju i bakterijuriju. Ukupni mortalitet pasa i mačaka sa AKI iznosi oko 50%. Među preživelima, oko 50% se potpuno oporavi, a 50% razvije hroničnu bolest bubrega. Faktori koji utiču na ishod su uzročni faktor, težina oštećenja, komorbidni poremećaji, istovremene komplikacije i medicinski tretman. Etiologija utiče na dugoročni ishod zbog stepena reverzibilnosti. Leptospiroza, pijelonefritis, opstrukcija uretera i neki nefrotoksični agensi mogu biti reverzibilni, dok je toksičnost izazvana ljiljanima, grožđem i suvim grožđem obično ireverzibilna. Smanjeno izlučivanje urina je negativan prognostički faktor koji može ukazivati na težinu bolesti. Kod oliguričnih i anuričnih životinja, azotemija je izraženija zbog brzog nakupljanja uremičnih toksina. Lečenje AKI sastoji se od specifične terapije usmerene na uzrok, kao i potporne terapije zasnovane na stadijumu akutne bubrežne insuficijencije i statusu dehidratacije, elektrolita i acidobazne ravnoteže životinje. AKI je klinički značajan poremećaj u veterinarskoj medicini, jer se često sreće u praksi i ostaje značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta uprkos napretku u dijagnostičkim i terapijskim pristupima.