Dejana Ostojić

Dejana Ostojić

Auto-generated profile, based on publicly available information

Dejana Ostojić


Research Focus & Metrics

Academic Career Length

1Year (2026-Present)

(Calculated once Scilit publication data is synced: current year − year of first publication + 1)

Representative Publications

View All Publications
1 January 2026
Verified
Conference Paper
Open access
PDF file
DODejana Ostojić
Dejana Ostojić
IOIvana Obradović
Ivana Obradović
MRMilena Radaković
Milena Radaković
MDMilos Djuric
Milos Djuric
DDDarko Davitkov
Darko Davitkov
Akutno oštećenje bubrega (AKI, Acute Kidney Injury) predstavlja naglo oštećenje bubrežnog parenhima, koje može biti praćeno gubitkom funkcije bubrega i smanjenjem glomerularne filtracije sa posledičnom uremijom. Kategorije AKI uključuju prerenalnu (ishemija usled hipovolemije i hipotenzije), renalnu (inflamacija, infekcija, nefrotoksični agensi - ljiljani, grožđe, lekovi, etilen-glikol) i postrenalnu (opstruktivna nefropatija ili ruptura sistema za sakupljanje urina). Klinički znaci su rezultat nakupljanja uremičnih toksina. Najčešći su letargija, povraćanje, mučnina, dijareja, anoreksija i poremećena produkcija urina. Hematološki parametri prouzrokovani AKI, kao i poremećajima koji dovode do AKI, uključuju anemiju, trombocitopeniju, nespecifičnu leukocitozu i hemokoncentraciju. Biohemijski nalazi najčešće pokazuju povećanje koncentracije serumskog kreatinina, uree i fosfora. Analiza urina najčešće otkriva proteinuriju, hematuriju, piuriju i bakterijuriju. Ukupni mortalitet pasa i mačaka sa AKI iznosi oko 50%. Među preživelima, oko 50% se potpuno oporavi, a 50% razvije hroničnu bolest bubrega. Faktori koji utiču na ishod su uzročni faktor, težina oštećenja, komorbidni poremećaji, istovremene komplikacije i medicinski tretman. Etiologija utiče na dugoročni ishod zbog stepena reverzibilnosti. Leptospiroza, pijelonefritis, opstrukcija uretera i neki nefrotoksični agensi mogu biti reverzibilni, dok je toksičnost izazvana ljiljanima, grožđem i suvim grožđem obično ireverzibilna. Smanjeno izlučivanje urina je negativan prognostički faktor koji može ukazivati na težinu bolesti. Kod oliguričnih i anuričnih životinja, azotemija je izraženija zbog brzog nakupljanja uremičnih toksina. Lečenje AKI sastoji se od specifične terapije usmerene na uzrok, kao i potporne terapije zasnovane na stadijumu akutne bubrežne insuficijencije i statusu dehidratacije, elektrolita i acidobazne ravnoteže životinje. AKI je klinički značajan poremećaj u veterinarskoj medicini, jer se često sreće u praksi i ostaje značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta uprkos napretku u dijagnostičkim i terapijskim pristupima.