Zagađenje vazduha je svakodnevni problem na gradilištima, a najveći problem je prašina, koja se javlja tokom bušenja, kopanja, rušenja, površinske obrade betona, sečenja drveta, testerisanja raznih greda, sečenja pločica i sličnih operacija. Zajedničko za sve pomenute radne operacije je supstanca – silicijum dioksid, koja se nalazi u hemijskom sastavu materijala koji se obrađuje, i to je trenutak kada se formira silikatna prašina. Silikatna prašina je hemijska opasnost koja, kao takva, ima sistemske efekte po zdravlje. Sistemski efekat po zdravlje je efekat po zdravlje koji se javlja na mestu udaljenom od početne tačke kontakta sa telom i takođe utiče na bubrege, jetru ili druge organe. Supstance sa sistemskim efektima često se akumuliraju u ciljnim organima, gde ispoljavaju štetne efekte. Silikoza je bolest pluća uzrokovana udisanjem prašine koja sadrži čestice silicijum dioksida. Čestice silicijuma su definisane kao „respirabilne“ i obično su manje od 5 mm u prečniku. Ovaj oblik silicijuma se naziva „respirabilni kristalni silicijum“ (RCS). Često se zanemaruje na radnom mestu jer je bezbojan, bez mirisa, ne iritira i ne izaziva neposredne efekte po zdravlje. Silikoza je fibrozna bolest pluća koja se razvija kada čestice silicijumske prašine ostanu u plućima, izazivajući ožiljke tkiva. U zavisnosti od koncentracije silicijumske prašine u vazduhu, silikoza može biti hronična (najčešći oblik), akutna ili akumulirana. Velike količine prašine koje se talože u plućima radnika slabe njihov imunitet i time postaju podložniji različitim simptomima (kratkoća daha tokom fizičkog napora, bol u grudima, jak kašalj, umor), ali i bolestima kao što su tuberkuloza, određene kardiovaskularne bolesti, sarkoidoza, plućna tuberkuloza, infekcije pluća, hronična opstruktivna bolest, određene vrste tumora, rak pluća, autoimune bolesti i poremećaji bubrega, koje mogu biti pogoršane HIV-om ili pušenjem. Često, gore pomenuti efekti i bolesti nisu vidljivi dok se ne dostigne kritično opterećenje organizma. Najveći rizik je silikoza, bolest za koju ne postoji lek i za koju je prevencija neophodna. Na osnovu navedenog, napominje se da tokom obuke zaposlenih o bezbednom i zdravom radu u građevinskom sektoru, značajnu pažnju treba posvetiti podizanju svesti radnika o zdravstvenim efektima silikatne prašine. Cilj ovog istraživanja je podizanje svesti zaposlenih u građevinskom sektoru o zdravstvenim efektima izloženosti respirabilnoj silikatnoj prašini i isticanje važnosti edukacije radnika kao ključne preventivne mere. Povećanjem svesti o zdravstvenim posledicama i pružanjem realnih primera progresije bolesti, menja se mentalni model rizika i percepcija radnika o njihovom ponašanju, čime se smanjuje izloženost. Iz tog razloga je neophodno da, pored obuke zaposlenih, poslodavac obezbedi adekvatnu podršku, neophodnu ličnu zaštitnu opremu i pojačan nadzor. Edukacijom zaposlenih o zdravstvenim efektima silikatne prašine, preventivne mere se transformišu od obaveznih zadataka u svesne lične odluke.