Istraživanje arheoloških lokaliteta na području Zenice u saradnji JU Gradskog Muzeja Zenica i Austrijskog arheološkog instituta (Austrijska akademija nauka) rezultiralo je otkrićem prve dokumentirane nekropole kasnog brončanog i ranog željeznog doba na području centralne Bosne. Prahistorijsko groblje na lokalitetu Kopilo nalazi se na jednoj od terasa koje se pružaju zapadno od već poznate istoimene gradine na kojoj su vršena istraživanja u više navrata, a posljednji put u sklopu našeg zajedničkog projekta u 2019. godini. Nastavak predviđenih istraživanja u 2020. godini bio je spriječen usljed pandemije, a u međuvremenu su na širem području lokaliteta primijećene aktivnosti tragača za metalom uz upotrebu detektora. S ciljem da se utvrde eventualna uništenja, terenska istraživanja u 2021. godini započeta su na najnižoj terasi prema zapadu, odnosno prema dolini rijeke Bosne. Nakon što je otkriven jedan djelomično devastirani skeletni ukop, kao i nekoliko predmeta (plava staklena perla, tropetljasta lučna fibula), zona iskopavanja je proširena. U daljem toku iskopavanja 2021. i 2022. godine pronađeno je ukupno 46 grobova u kojima je identificirana ukupno 51 individua i zastupljene su sve starosne grupe. Iako su u dosadašnjim arheološkim istraživanjima na području centralne Bosne pronalaženi grobovi koji se prema metalnim nalazima mogu okvirno datirati u brončano i željezno doba, dokumentacija je uglavnom bila nepotpuna ili je nije ni bilo, što je onemogućavalo precizniju rekonstrukciju pogrebnih rituala. Već početkom 20. stoljeća pronađeni nalazi s lokaliteta kao što su Srijetež, Ćatići i Donja Zgošća kod Kaknja, Velika Bukovica i Putićevo kod Travnika, Grbavica kod Viteza ili Semizovac kod Vogošće, pružili su određeni uvid u repertoar metalnih nalaza iz grobova, no svi ostali detalji vezani uz pokapanje uglavnom su nedostajali. Kasniji slučajni nalazi grobova kao što su Gračanica kod Visokog ili Klimenta kod Donjeg Vakufa, te naknadne publikacije metalnih predmeta s ranije otkrivenih ukopnih mjesta Nević Polje i Klaonica kod Travnika nisu doprinijeli proširivanju saznanja o pogrebnim običajima stanovnika centralne Bosne u vrijeme brončanog i željeznog doba, osim što je spektar poznatih metalnih nalaza znatno uvećan. Nasuprot grobovima, naselja ovog perioda u centralnoj Bosni bolje su istražena, zahvaljujući prije svega dugogodišnjem radu B. Čovića na visinskom naselju Pod. Na osnovu ovih istraživanja, ali i prvih iskopavanja na naselju Kopilo (1971. i 1975. godine), B. Čović je skicirao osnove kulturnog razvoja u vrijeme kasnog brončanog i ranog željeznog doba za ovaj specifični planinski krajolik te uveo termin “Srednjobosanska kulturna grupa”. Kao glavni prostori naseljavanja označene su doline u gornjem toku rijeka Vrbasa i Bosne, te dolina rijeke Lašve sa svim pritokama, dok su visinska utvrđena naselja smještena na rubovima riječnih dolina i bazena istaknuta kao karaterističan tip naseljavanja. Zajednički element ovih naselja je keramika ukrašena urezanim geometrijskim motivima, koja čini jednu od glavnih prepoznatljivih karakteristika “Srednjobosanske kulturne grupe”. U pogledu sahranjivanja i sam Čović ističe nedostatak konkretnih informacija za područje centralne Bosne, no dolazi do zaključka kako se kod ukopa kasnog brončanog i ranog željeznog doba vjerovatno radilo o jednostavnim, ravnim grobovima. Indikativno je, međutim, da čak i rani kratki izvještaji spominju različite oblike grobova i različite prakse sahranjivanja. U slučaju Ćatića radilo se vjerovatno zaista o ravnim grobovima pokrivenim kamenim pločama, no izvještaji za Grbavicu, Donju Zgošću i Putičevo izričito govore o tumulima. Priloženi plan iz Srijeteža također pokazuje kako manje tumule, tako i ravne grobnice, dok se u slučaju Velike Bukovice spominju tumuli s paljevinskim ukopima. Vrijedi istaknuti i rad S. Perića iz 2002. godine o mnogobrojnim tumulima u gornjem toku rijeke Bosne kao mogućim grobnim mjestima iz brončanog i željeznog doba, koji također dovode u pitanje zaključke B. Čovića. Arheološkoj javnosti relativno nepoznati su i ukopi pronađeni 2003. godine u jednoj špilji u blizini Gornjeg Vakufa – Uskoplja koji nisu arheološki istraživani, međutim, pronađena keramika i jedan apsolutni datum iz ljudske kosti govore da bi se moglo raditi o ukopnom mjestu s početka ranog željeznog doba (8. st. pr. n. e.). Treba spomenuti i dvije urne pronađene u Papratnici kod Visokog objavljene 2013. godine za koje se također pretpostavlja da potječu iz kasnog brončanog ili ranog željeznog doba. Na koncu su i naša ranije objavljena istraživanja na području Zenice donijela dokaz o kasnobrončanim ukopima u manjim kamenim tumulima raspoređenim na potezu mjesta Gradišće, odnosno na grebenu između visinskih naselja Vrh Negraja i Mrtvačke gradine. Svi ovi primjeri jasno pokazuju da se u slučaju kasnog brončanog i ranog željeznog doba u centralnoj Bosni ni na koji način ne može raditi o nekom jedinstvenom i za cijeli teritorij važećem pogrebnom ritualu u smislu kako je to pretpostavio B. Čović. Već i dosada poznati grobovi svjedoče o vrlo varijabilnom načinu sahranjivanja, pa čak i kada je riječ o neposredno susjednim i istovremenim...